-Piše: Dragan Mraović

Počinje 2020. godina, a bauk srpskih ovaca tabana „milogorom”, jer, prema Sandri Bugarin, pravoslavni Srbi su „ovce koje su pohrlile u Nikšić“. Zalud „post festum“ izvinjenja tvorca te „mudrolije”, jer to je stara taktika režimlija da lupaju „kao Maksim po diviziji“, pa onda objašnjavaju da nisu mislili to što su rekli. Da išta misle bili bi na strani naroda iz koga su ponikli. Nema tu nikakvog prihvatljivog izvinjenja, jer kineska poslovica kaže da „ni četiri vola upregnuta u kola ne mogu da vrate izgovorenu riječ“.

Čak ni njihov predvodnik, koji je baš iz Nikšića krenuo do trona Gospodara, ne bi mogao vratiti uvrede koje je srpskom narodu nanijela. Po milogorskoj žandarmerijskoj dami, Nikšić je neki tor za ovce. Taj srpski grad u Crnoj Gori u kome se govori najčistiji srpski jezik među Srbima. U kome su padale na koljena turske paše poturice pred Hercegovcem kraljem Nikolom Petrovićem! Ona je uvrijedila ne samo srpski narod, ne samo Srpsku pravoslavnu crkvu, već i Nikšić!

Pravda se „da svako ima pravo na svoje mišljenje“. Ali, ona to pravo ne priznaje mitropolitu Amfilohiju! Dakle, neiskrena je, a Gospodar nepogrešivo bira i postavlja takve. Nema on ni drugog izbora, jer oni koji nisu takvi neće s njim. Ona ne priznaje „crkvene oligarhe“ kao građane. A je li građanka ona koja je „milogorski oligarh“? Nivo njenog izražavanja dolikuje milogorskom policijskom funkcioneru. To je eho straha koji je uhvatio kada je vidjela onu masu svijeta koja poštuje Crnu Goru, njene svece i njenu istoriju. Sada zna da je kraj blizu, jer kada padne Gospodar sve će domine pasti za tren. Ali, neka ne brine, nisu časni Srbi i Crnogorci zli kao „milogorci”.

Teče nova 2020. godina, ali, ipak, nešto se promijenilo. Trpio je narod za dobro Crne Gore do nokata. Veličanstveni nikšićki sabor srpskog naroda, njegove crkve i Svetog Vasilija Ostroškog je bedem preko koga nema dalje. Neće više jagnjad trpjeti da ih vuk napada optužujući ih da mu mute vodu iako on pije uzvodno od njih. Moraće vuk niz vodu ili nema druge budućnosti za Crnu Goru osim da joj se vrti „perpetuum mobile“ mafijaške hobotnice koja je najveća bruka u istoriji srpskog naroda, jer Gospodar je Srbin po rođenju. Možda sada vuk u strahu promijeni kožu, ali ćud neće. Moraće da „podvije rep ili će ovce biti poharane”, ako je još išta kod njih ostalo. A kada vuk ode u istoriju, ili recimo u Spuž, onda će se tek razotkriti šta je sve radio, a to je gore nego što se sada zna i misli. Naravno, sve će ga njegove skutonoše tada napustiti i pričati da nikada za njega nisu bile, ali su morale da glasaju i ćute. Uz nove glavare lijepiće se preletači kao pijavice. Mafijaši će ih spopadati ponudama. Na televizijama će se vrtjeti novi TV heroji. Hoće li oni odoljeti tom izlivu masovnog oduševljenja ili će zasukati rukave da vrate Crnu Goru na pijedestal čojstva i junaštva, viteštva, na zasluženo mjesto kada je Srbinu bila čast biti Crnogorac? Neka ostanu dvije države, dvije srpske zastave u UN. Ali, neka se povuče sramno priznanje „nezavisnog“ „tačistana”, NATO vrati kući, a na Lovćen Njegoševa kapela. Neka Crna Gora od ove Nove 2020. godine opet bude srpski Pijemont.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---