-Piše: Filip Lubarda

Da li se iko zapitao kolika opasnost prijeti mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju od zaraze Kovidom-19, s obzirom na činjenicu da ima pune osamdeset dvije godine, prilično aktivan društveni život, u svakodnevnom je odnosu sa građanima i vjernicima, te zasigurno spada u rizičnu grupu?

Uviđajući da malo kome pada na pamet ta mogućnost, dolazim do zaključka da prilično ubjedljivo prenosi riječ Božiju, tačnije da mu ljudi vjeruju. Ni njegovi najveći kritičari ne mogu da ne primijete da mitropolit radi isto što i govori, da živim primjerom pokazuje odsustvo straha u odnosu na ovu nedaću.

Grčki mislioci su dali ideju da čovjek za svoje znanje, riječ, pouku, mora dati dokaz (logon didonai), što je značilo, osim racionalnog dokazivanja, da i načinom života mora da potvrdi stavove. Gledano iz tog ugla, mitropolit baštini i antički ideal vrline.

Osim toga, njegovi kritičari bi trebalo da primijete da mitropolit ne negira virus. Ne negira njegova visost ni mogućnost zaraze od istog, pa ni potencijalni smrtni ishod kod onih koji vjeruju u virus, nego poručuje da onoga ko vjeruje u vaskrslog Boga, u pobjedu života nad smrću, dobra nad zlom, zapravo čeka spasenje.

Kad bi se gledalo s manje mržnje, lako bi bilo uočiti otkuda to odsustvo straha kod mitropolita, odnosno shvatilo bi se da dolazi od vjere u vječni život. Takva vjera pobjeđuje strah od gubitka onog što je prolazno.

Za razliku od Amfilohijeve vjere u vječni život, imamo predsjednika koji vjeruje u vječnu vladavinu. Ako ne vječnu, onda makar u doživotnu.

Opet, u odnosu na mitropolitovo zdravlje za koje mnogi nisu iskazali brigu, vijest da je predsjednik bolestan od „devetnaestice” nasjekirala je mnoge, a izgleda najviše njega samog. Zabrinut da građanstvu ne padne moral u ovoj napornoj borbi, brzo je organizovao izlaz iz sigurne kuće (vile) i posjetu u tom trenutku najrizičnijoj opštini, kako bi pokazao hrabrost i nadasve potvrdio da je istinski zdrav.

Nažalost, u poslednje vrijeme malo šta zdravo govori i pokazuje naciji, pa je i uvid u njegovu formu i dobro zdravlje ipak neki pomak. Ali mi smo to znali i bez tog performansa. Pomalo je smiješno dokazivati bilo šta novinarima i štampi kao što su „Alo”, „Kurir”, „Informer”, „Espreso” i „Pink”, ali izgleda da ih predsjednik prilično ozbiljno shvata i daje im na važnosti, možda i zbog toga što mu po potrebi isti mediji služe za obračune s opozicijom, ili u poslednje vrijeme s Crkvom.

Naoružan maskama, rukavicama, brigadirima, cijelom armadom „asepsol- ratnika” i svim uobičajenim zaštitama, u Tuzima je održao njemu svojstvene motivacione govore, i sublimiranim porukama zatražio bogami i poneki glas na sledećim izborima. Dao je i izjavu za medije dok su mu pozadinu krasile, jedna uz drugu, albanska i crnogorska zastava.

Za normalne države i normalna društva – prilično normalna stvar. Na našu žalost, i pored želje da se pokaže kao zdravi predsjednik zdrave države, to je kod nas prilično nenormalna stvar. Da je Đukanović istinski predsjednik svih građana, i da se npr. ovako slikao u Herceg Novom, s trobojkom pored crnogorske zastave, čovjek bi i mogao da povjeruje u naznake ozdravljenja, no ovakvim ciljanim nastupima klinička slika nam postaje samo lošija.

Pošto albanski živalj zaneseno vjeruje u tu nedokučivu ideju o ilirskom porijeklu, uzimajući u obzir Milove identitetske probleme i zavrzalame, a zarad sigurnijeg opstanka na vlasti, nije nemoguće da će nam svima pronaći ilirske korijene. Tako da ne treba prerano osuđivati ministra kulture. Možda on ipak nije pogriješio, nego zaista pozvao nekog od naših talentovanih pisaca da iskoristi izolaciju i sastavi to remek-djelo, taj novi „Gorski vijenac” – „Kralj Ilir”, s podnaslovom: „Milo – nastavak vladavine”, i time potkrijepi i zauvijek riješi ovu identitetsku muku.

Milo, kao otac nacije, morao je da misli i na mitropolitovo zdravlje. Budući da je navikao da ljubav prema bližnjem iskazuje kroz „pendrek-asepsol”, ratnici su ovog puta poslati na zadatak da spasu mitropolita od mitropolita, da ga zaštite od zaraze, brižno kako samo Milo zna – „u aps”. Isto tako brižno nam je zatvorio bogomolje na Vaskrs, sve sa željom da nas zaštiti, što su malo čudni načini pokazivanja ljubavi. Da li mu stvarno vjerujete da je zdrav?

---