- Autor: Bernd Rigert

Najnovije izdanje evropske video-serije „Korona-samit“ uliva nešto nade. S obzirom na veliki krizu, čini se da se 27 šefova država ili vlada slažu da spor o do sada neviđeno visokim sumama novca više ne bi trebalo toliko da izlazi u javnost. Jedinstvo bi trebalo sve da osnaži. Opredijeljenost za solidarnost bi trebalo da primiri građane EU koji gube radna mjesta, strahuju za svoju egzistenciju i koji uskoro možda više neće imati novca za najosnovnije: „Pogledajte, vaše vlade se brinu i žele da pokrenu razvojni program od hiljadu milijardi eura!“ To bi trebalo da bude dobra vijest.

Zbog kome u koju su borci protiv pandemije doveli privredu i društvo, to jeste potrebno. Snažnu volju lidera 27 zemalja EU da se ide naprijed, naglasio je i predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel, nakon svog četvrtog korona-video-samita. Dakle u Evropskoj uniji ne bi trebalo da bude potresa. Ljutite prijetnje i pitanja italijanske vlade – za šta je EU još uopšte dobra, ako sada ne pomogne – do daljeg su utihnule.

Nakon kratkog savjetovanja s koleginicama i kolegama, italijanski premijer Đuzepe Konte bio je iznenađujuće oduševljen. Sada postoji fond za obnovu koji bi trebalo da se finansira uz pomoć zajedničkih evropskih garancija. Prije tri sedmice tako nešto je bilo nezamislivo, ocijenio je Konte. Ako nije pogriješio. Za mnoge šefove vlada su zajedničke garancije, obveznice ili dugovi i dalje nezamislivi.

Dame i gospoda šefovi i dalje nisu složni oko pitanja kako bi novac trebalo raspodijeliti: u vidu direktne pomoći državnom budžetu ili u vidu kredita, koji bi nekada trebalo otplatiti. Njemačka je za kredite, Francuska, kao i Italija, za uplatu u državni budžet. Španija je došla sa idejom da EU preuzme dugove koji se vječno ne otplaćuju. Tu fantaziju su podstakle najave njemačke kancelarke Angele Merkel da će Njemci biti solidarni i da će u zajednički EU-budžet uplatiti znatno više novca. Konkretne brojke kancelarka pritom nije spominjala.

Dakle, raspoloženje je bilo opuštenije. Cilj je jasniji, ali nisu utvrđeni detalji, iako svi upozoravaju na hitnost situacije. Sada bi Evropska komisija, u roku od nekoliko sedmica, trebalo da stvori političko čudo i predstavi EU-budžet koji bi trebalo da bude osnova za veliki fond za obnovu. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen već je nagovijestila da će zemlje EU u zajednički budžet morati da uplaćuju duplo više nego do sada. Dakle, umjesto 150 – 300 milijardi eura za dvije ili tri godine. Taj temeljni kapital onda želi kreditima da poveća na hiljadu milijardi. Da li će onda ta suma zemljama koje su teško pogođene koronom da se proslijedi u vidu kredita ili da se pokloni kao direktna uplata u državni budžet, ostaje nejasno. Fon der Lajen to zamišlja kao neku „mješavinu“. Drugim riječima: ni ona sama ne zna kako.

Jasno je jedino da će jače zemlje EU morati da pomognu slabijima. Težišta će biti pomjerena. Novac više neće teći kao ranije na istok, već na jug. Solidarnost u EU će morati da položi još nekoliko teških ispita. Troškove korona-pandemije će morati da preuzmu poreski obveznici u sjevernim zemljama EU. Njemački udio će iznositi najmanje 25 procenata. Njemci će morati da pokažu solidarnost i za to zaslužuju zahvalnost južnih zemalja. To je moguće samo zajedničkim snagama. Nijedna od zemalja EU ne bi imala šanse sama. Privreda je na zajedničkom tržištu isuviše isprepletena. Zemlje EU će sada zajedno pasti u provaliju recesije iz koje će morati da se izvuku zajedničkim snagama.

dw.com

---