- Piše: Milutin Mićović

Ne daj kakva rđa za tebe da prijene. Idi na čist vazduh, diši punim plućima, svaka je tvoja ćelija žedna. Drž se sunca, neka progrije kroz tebe. Sunce pojede tvoju tamu ako je imaš. Nije tama nešto strašno, posebno nije bolesno, tama je nova potencija. Samo ako se nadišeš dobrog vazduha i dobrih misli tvoj organizam pretvara tamu u novi život. Treba da se priključiš na bolji metabolizam, tvoj duh da te pretvara. Nemoj da ostaneš nepretvorna tjelesina, bez duhovnog metabolizma, ili, bolje reći, preobražaja. Samo ako te taj duh preobražava živ si, i spira sa tebe sve boleštine.

– Dosta je bila zbunjena Crna Gora i ovako. Sva zbunjenost svjetska je i bez korone ušla u Crnu Goru, da su mnogima razum poćukale njihove vrane, guske i kokoške. Navranili se na narodnu dušu, kao da je to njihova svojina. A bili su nam se popeli na glavu, iako se nikad od zemlje nijesu odvajali. Zemljaci, a hoće da su državnici. Petrovići nijesu bili zemljaci, nego nebesnici. Ovi su sposobni samo da se ponašaju po uputstvima ofanzivne koronokratije. Korona je kao poručena za one od kojih je daleko kruna duha.

Evo vidite, kad narod krenu u litije, kad su izašle vladike i sveštenici pred narod, kad je Jevanđelje progovorilo na njihova usta, ovi vladari su se sasvim pogubili. Nijesu znali više ko su. Nijesu znali ni kako su se nezasluženo našli na čelu naroda – sve im se bilo porušilo. Svaki koncept, svaka ideja. Molili su se bogu podzemlja, da se pogasi ova svjetlosna bujica, da se opet dokopaju carstva mraka i vladanja ustrašenim dušama. Da pokose onu slobodu i ljepotu koja je bila izrasla za jedno godišnje doba.

– Vidio si – čim te spopanu loše misli, tama i ništavilo, odma’ hoće neka bolest na tebe. Neka rđa. Rđa jedva čeka da se na nekog nakači, da mu dušu izgrize, i dovede do ništa.

– Evo vidiš kako naveliko davi korona. Ne ona stvarna, nego priča o njoj, teža je od nje. Stvarna je mala, ne da se vidjeti, a o jadu zabavila malo i veliko. Jezika nema, a o sebi je napisala biblioteke knjiga, održala hiljade govora, zaposjela sve državne kanale. O jadu je zabavila eksperte, mikrobiologe, i mikro-znalce, i makro-planere. Nema je, a ima je. Tako najbolje tuca u glavu sve koji počnu da se zanimaju njom. Ona je shvatila da joj svak izjavljuje ljubav, kad otpočne oko nje da se mota. Ona zna da navuče mnoge da joj posvete svoj život. Ona tako vodi ljubav sa svojim ekspertima i pacijentima iz svog podzemlja. Njene žrtve su njeni poklonici, njeni lanseri, promoteri, njeni visoki specijalisti. Vidite, ima famoznu strategiju. Niko ne zna ko je ona, a hoće svakog da zaposli, i zaposjedne mu mozak i državu. A kad se uvali u mozak, može da mu ostavi pluća na miru. Evo vidiš šta radi po Crnoj Gori. Ne pominjem Crnu Goru da bih ponizio njene isledovatelje, i posledovatelje, nego prosto da bih pokazao jedan uzorak savremenog svijeta, opsjednutog i posjednutog koronom. Nije normalan ko ne poludi. Treba čovjek da poludi, da prihvati da je sve ovo normalno što se javno priča. Jednako se priča na Siciliji i u Japanu. Neko zlo skolilo čovječanstvo, hoće od čovjeka da na naprave ništicu, od ljudi pljevu, a od korone – orkan. Orkan koji reguliše veliki podzemni Mag, koji se skriva u čovjekolikim moćnicima za koje običan svijet ne zna.

Ova svjetska rđa i guba je možda i naišla da čovjek uvidi da ništa ne zna, i ništa ne može, – a da o svemu nešto natuca, i bezuspješno se brani od smrti. Sad neko kaže da je Bil Gejts krunisani vojvoda tih podzemnih sila. On je na svoju glavu stavio krunu moći ovog svijeta, a pustio zarazu korone, porod ljudskog otpada i ništavila, da ga umara ljudsko stado, plaši i kaši. Možda je Bil Gejts moćnik nekog svijeta koga mi ne vidimo, ali kome se klanjaju bolje obaviješteni?

(Autor je književnik)

---