- Piše: Dejan Mirović
Predsjednik Srbije
Vučić je više puta u periodu od marta do juna prošle godine izjavio da se zalaže za podjelu Kosova, odnosno za razgraničenje. „To je moja ideja“ – odgovorio je potvrdno na pitanje novinara o podjeli, stojeći na brani Gazivode 8. septembra 2018. Ideju podjele Kosova je podržao i ministar spoljnih poslova
Ivica Dačić u avgustu 2018. riječima da je to najbolje rješenje, kao i ministar odbrane
Vulin, koji je u septembru 2019. tražio da što prije dođe do podjele. Prema Bečkoj konvenciji o ugovornom pravu iz 1969. izjave predsjednika države i ministra spoljnih poslova obavezuju državu, odnosno pokazuju njen zvaničan stav. Dakle, može se tvrditi da je zvanična politika Beograda podjela Kosova i Metohije iako je to u suprotnosti sa Ustavom Srbije koji zahtijeva 2/3 većinu u Narodnoj skupštini i većinu na obaveznom referendumu radi promjene pokrajinskih ili državnih granica. Ona je u suprotnosti i sa Rezolucijom 1244 SB UN u kojoj se više puta izričito garantuje teritorijalni integritet Srbije.
Međutim, predsjednik Srbije kao „autor“ nikada nije iznio detalje razgraničenja. Detalji su iznijeti tek u listu „Frankfurter Rundschau” u februaru 2019, a to su:
– Srbija se neće protiviti članstvu takozvanog Kosova u UN;
– Srbija dobija samo jednu cijelu opštinu na sjeveru KiM – Leposavić, koji se graniči sa obroncima turističkog centra na Kopaoniku;
– Srbija predaje Gazivode, odnosno oko 2/3 teritorije opštine Zubin Potok, zavod Trepču koji se nalazi u opštini Zvečan, kao i cijelu Sjevernu Kosovsku Mitrovicu koja će biti dio distrikta u kojem će Albanci i stranci imati većinu u odlučivanju. Južno od Ibra predaje se 1.600 sakralnih objekata Eparhije raško-prizrenske i sve srpske zajednice. Secesionistima se takođe predaje dio uže Srbije, tj. dio Pčinjskog okruga koji obuhvata opštine Preševo i Bujanovac.
Dakle, Srbija predaje oko 94 odsto Kosova, dio Pčinjskog okruga u užoj Srbiji, preko 100.000 svojih sunarodnika i 1.600 sakralnih objekata Eparhije raško-prizrenske – spomenike pod zaštitom Uneska, Dečane, Gračanicu, Bogorodicu Ljevišku i vjekovno sjedište SPC Pećku patrijaršiju. To nijedna državna ili crkvena vlast u istoriji Srbije nije dobrovoljno predala.
Da je to plan podjele, ukazuju i sledeće činjenice:
Priština je bez protesta Beograda preuzela nadležnost nad hidroelektranom Gazivode u aprilu 2020. Takozvani premijer Kosova
Kurti je istog mjeseca izjavio, pozivajući sa na razgovor sa
Tačijevim kabinetom, da je plan podjele dogovoren u vrijeme kada je visoki predstavnik za spoljnu politiku EU
Mogerini posredovala u razgovorima. Plan podjele predviđa da Srbija zadržava nadležnosti samo u tri opštine na sjeveru. Mogerini nikada nije demantovala ove navode, kao ni Vučić.
Kako će vlasti u Srbiji pokušati da opravdaju takav katastrofalan plan o podjeli ako ga Vučić potpiše na travnjaku Bijele kuće u kontekstu
Trampove predizborne kampanje u ljeto 2020?
Tvrdiće, što nije tačno, da je Srbija zadržala eksteritorijalnost nad manastirima iako je ta doktrina odbačena u međunarodnom pravu. Sveta Gora, na primjer, ima vjersku autonomiju ali u okviru države Grčke. Takođe, Vatikan je posmatrač u UN što sigurno neće biti ni Dečani ili Gračanica poslije podjele.
Tvrdiće se da Srbija nije de iure priznala takozvano Kosovo iako se ne protivi članstvu u UN jer nisu uspostavljeni diplomatski odnosi. To takođe nije tačno jer Povelja UN propisuje da su sve države članice obavezne da međusobno poštuju teritorijalni integritet.
Tvrdiće se da je Srbija dobila više nego što je imala. Netačno. Do Briselskog sporazuma 2013. Srbija je imala svoj suverenitet na cijelom sjeveru – MUP, Civilnu zaštitu, pravosuđe, upravne organe, izborni sistem, telekomunikacije, energetiku. Djelimično su srpski organi djelovali i južno od Ibra sve do predgrađa Prištine.
Dakle, podjelom se srpski suverenitet, koji je do 2013. dopirao do okoline Prištine, zamjenjuje secionističkim koji će se pružati do okoline Vranja. Umjesto Pećke patrijaršije Srbija će dobiti obronke turističkog centra Kopaonik, koji je inače poznat po nelegalnoj gradnji od strane ljudi bliskih vlastima.