-Piše: Todor Živaljević Velički

Kada je riječ o Zemlji čuda, ono što je izgledalo paradoksalno postalo je moguće i stvarno, jer ideal orvelovsko-kafkijanske demokratije prekonoć je dostignut oportunim i destruktivnim djelovanjem glavnog aktera prethodne vlasti. Tako će, nažalost, tek ustanovljena aktuelna vlast opijena osvojenom slobodom svojom nesmotrenošću, naivnošću, ili potcjenjivanjem na sve spremnog protivnika dati mogućnost virtuelnoj, ali i stvarnoj ulozi predsjednika Crne Gore, da se njegov položaj značajno popravi, glumeći demokratu najvišeg ranga takozvanom odbranom prozapadnih građanskih vrijednosti, koje su se navodno našle u opasnosti od „klerikalno-velikosrpske politike koja ugrožava i nezavisnost Crne Gore“. Uključivanjem takozvanog „javnog servisa svih građana“ stvara se utisak o sve „blagonaklonijim sugestijama zapadnih mentora“, koji su koliko do juče davali podršku aktuelnoj većini.

Na drugoj strani, opijeni izvojevanom slobodom, zapravo mogućnošću da organizovano i odgovorno vladaju, „pobjednici“ su, nažalost, ujahali na slijepi kolosjek raspodjela „fotelja kako po vrhu izvršne vlasti tako i po njenoj dubini“. Nažalost, u „pobjedničkom taboru“ razviće se u najvećem broju slučajeva nemilosrdna borba za pozicije, zaboravivši pri tome da je Godzila prethodne vlasti tek ošamućena, oličena u djelu i liku Gospodara, koji i dalje sve drži pod svojom čizmom.

Dok ste vi tapkali u mjestu tragajući za demokratsim rješenjima u nedemokratski uređenoj državi, Godzila prošle vlasti vrlo brzo se oporavila i prestrojila neviđenom kameleonskom transformacijom, nastavljajući da vlada iza kulisa na prethodno utemeljenim postulatima nacionalističke retorike, koju će, uslovno rečeno, vama „pripisati“, a kojom su zapravo oni vladali i čitavih trideset godina dobijali izbore. Barjačeći takozvanom ugroženošću od Beograda, zapravo velikosrpskog nacionalizma, Gospodar će povratiti uskraćenu blagonaklonost „zapadnih mentora“, čime se potvrđuje teza da „u politici nema prijatelja već interesa“.

Rašomonskom strategijom predsjedničke uloge u kohabitaciji, dok ste se vi bavili perifernim stvarima, on već sada govori o prijevremenim izborima, što i nije za potcjenjivanje, jer nije prijetnja „praznom puškom“. Svojim „ishitrenim i neutemeljenim potezima“ dali ste za pravo Godzili da oživi u Gospodarevoj odeždi sa neskrivanom željom da svemu i svakome prijeti.

Uzgred rečeno, istorija ne pamti ovakav oblik destruktivne demokratije, oličen u odnosu Gospodara prema predsjedniku Skupštine i predsjedniku Vlade, zapravo prema institucijama države Crne Gore i probuđenom narodu koji je svenarodnim litijama iskazivao danonoćno protivljenje aktuelnoj vlasti.

Takozvani nezavisni mediji, a da ne govorimo o „javnom“ servisu, koji narod odavno naziva „milovizijom“, uporno, iz dana u dan otvoreno pokazujući nakaradno lice demokratije, podržava najžučnijim, gotovo paranoičnim izjavama Gospodara u njegovoj „demo(n)kratsoj igri“ s potpisivanjem, zapravo nepotpisivanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti, smjeni generalštabnih oficira i opoziva ambasadora.

Svoje simbolično pravo nepotpisivanja priloženog zakona za vrijeme vladavine Gospodarevog poslušničkog menadžmenta iskorišteno je, ukoliko se dobro sjećam jednom, eventualno dva puta, vrativši zakon Skupštini Crne Gore na „doradu“. Pri tome Gospodar i njemu odana koterija zaboravlja da su „državu“ pretvorili u sopstveni zabran, koja im je isključivo služila kao predmet za podmirivanje ličnih ambicija nezajažljivom pljačkom državnih resursa u apoenima od dva eura pa sve do milionskih transakcija, kako poznatim, tako i nepoznatim domaćim i stranim „saradnicima“.

Ne pamti se režim koji je tako beskrupolozno i krvnički, lažima, prevarama i neviđenim manipulacijama pokrao sopstvenu državu. Lukačeva teza da „režim sazdan na manipulacijama ne može biti produktivan“ ilustruju dva primjera „Montenegroerlajnza“ i crnogorskih brodarskih kompanija, a o drugima će se tek saznati, kada bude istraženo samo dno veliko ledenog brijega. Dakle, ispostaviće se da se njihova „produktivnost“ sastojala u svakodnevno emitovanoj lažnoj podršci kako domaćih, tako i stranih političkih činilaca.

Gospodar se ponaša kao da drži ključeve Crne Gore u svojim rukama manipulišući i opstruirajući novu vlast u skladu sa makijavelističkom tezom „da cilj opravdava sredstva“. I kako nema državničke hrabrosti i mudrosti da prizna poslije tridesetogodišnje vladavine svoj izborni poraz i povuče se sa političke scene Crne Gore, koristi svoj Ustavom zagarantovan položaj, da umjesto kohabitacije i saradnje, opstrukcijom, zapravo stanjem sve postojanije neizvjesnosti i straha, postaje sve više izvor nepovjerenja i moguće agresivnosti.

„Oni koji su nezadovoljni samim sobom“, zapisao je Fridrih Niče, „uvijek su spremni da se svete, mi ostali smo njihove žrtve“. Zapravo, insistiranjem i prenaglašavanjem na „razlikama između crnogorskog i srpskog naroda“, za koje mislim da su evidentno manje, ili bar onolike kolike su razlike između Prečana i Šumadinaca, pokazuju da su žrtve njegove sada već osvetničke politike. Ovako ustrojena, nadam se, konačno, bivša vlast sa DPS-om na čelu, u „v.d. stanju iz sjenke“ i dalje „kreira“ neviđenu institucionalnu opstrukciju pokušavajući da otme „izbornu volju građana.“

(Autor je književnik)

---