Prema mišljenju predstavnika nevladinog sektora, pitanje očuvanja životne sredine za Pljevljake je pitanje svih pitanja. Trenutna situacija, u kojoj je praktično izmijenjen izgled pljevaljske kotline, nestalo plodno Pljevaljsko polje, a brane na rijeci Ćehotini, deponije oko grada i u samom gradu, zaustavile normalan protok vazduha, krajnje je neizdrživo. Vazduh, voda i zemljište su zagađeni i građani ne vide izlaz iz agonije u koju su, kako tvrde, gurnuti zarad nečijih ličnih interesa.
– Pljevljaci, koji su zapamtili i živjeli u gradu do 1970. godine pamte Pljevaljsko polje puno ječma, pšenice, krompira, kupusa, kao i vrtove prepune druge zeleni. U našim udžbenicima pisalo je da je Ćehotina među rijekama najbogatijim ribom u Evropi. Rijeka u kojoj smo se mogli kupati gdje smo htjeli danas je zatrovana i u njoj se zatekne poneka „pijana” riba. Magle je bilo do Savindana, ali bez smoga, jer smo se do tada više grijali na drva, a Termoelektrana nije radila. Do tada djece rođene sa nekom vrstom invaliditeta bilo je 10 odsto, a i sa drugim bolestima uklapali smo se u prosjek iz okruženja. Kako je izgrađena Termoelektrana nestalo je žitnih polja, ribe u Ćehotini, a rijetki su dani i zimi i ljeti bez magle i smoga u vazduhu – kaže izvršni direktor NVO „Ljubišnja” Desimir Sandić uz pojašnjenje da su tačne tvrdnje da se Pljevlja nalaze u kotlini, ali da se zaboravlja da je ta kotlina dodatno zatvorena branama i deponijama.
Sandić navodi da je kotlina zatvorena upravo zbog eksploatacije uglja i rada Termoelektrane i da ništa nije urađeno kako bi se stvorili bolji uslovi života.
– U blizini grada je veliko vještačko jezero u Otilovićima, sa branom visokom 56 metara. U Zbljevu jezero šljake, koje se ponekad pretvori u prašinu. U Šumanama opet jezero, nastalo u rupi gdje je vršena eksploatacija uglja. U Durutovićima brana na Ćehotini visine 26 metara. Nadomak grada je velika kipa jalovine, Đulina guka, toliko velika da su neki političari predlagali gradnju aerodroma na njoj. Na Jagnjilu, iznad grada, opet deponija jalovine od milion miliona kubika – nabraja Sandić, dodajući da je pored Termoelektrane smještena deponija mljevenog uglja, gdje često dolazi do samozapaljenja pri čemu se oslobađaju opasni gasovi.
Sandić kaže da je najveći problem ipak to što je ozbiljno ugroženo zdravlje ljudi. Rezultati po tom pitanju su poražavajući: 14 odsto djece rađa se sa invaliditetom, svaka druga kuća ima inhalator... Pritom su nekadašnja radnička odmarališta na Primorju rasprodata i nema mogućnosti da odu na odmor na more ili u neku drugu čistiju životnu sredinu.
Za predstavnika NVO „Breznica” Milorada Mitrovića mjere države Crne Gore na poboljšanju životne sredine moraju biti brze i efikasne, jer se radi o životima i zdravlju ljudi. Međutim, iz ove organizacije ne vjeruju da će se takve mjere preduzeti, jer država ne želi da se odrekne dijela prihoda koji se ubiraju na prostoru pljevaljske opštine.
– Trebalo bi utvrditi koje su to mjere koje će dovesti do brze promjene situacije u Pljevljima. Naravno, kada se te mjere utvrde, treba ih sprovesti u djelo, a ne da čitav decembar imamo užasnu situaciju sa zatrovanim vazduhom i vodom, ništa se na bolje nije promijenilo, a polako se pokušavaju ućutkati oni ljudi koji potenciraju na tom problemu – kaže Mitrović, upozoravajući da u sadašnjim uslovima ni država ni lokalna uprava nijesu spremne da ozbiljno pristupe ovom problemu.
Mitrović kaže da je lokalna služba za zaštitu životne sredine tokom decembra izdala upozorenje da djeca, starija lica, kao i hronični bolesnici, u jutarnjim i večernjim satima ne izlaze iz kuća zbog prevelikog zagađenja. S druge strane, odbornici DPS-a, SDP-a i Bošnjačke stranke na poslednjoj sjednici lokalnog parlamenta nijesu dozvolili da se raspravlja o životnoj sredini u gradu. Kada je u pitanju državna vlast, Vlada je, prema riječima Mitrovića, na svojoj 94. sjednici predložila promjenu Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja životne sredine, čime je omogućeno da Termoelektrana nastavi rad i poslije 31.12. 2014. godine. On kaže da je pomenuti zakon predviđao da sva preduzeća koja nemaju integrisanu dozvolu za rad treba da budu zatvorena.
– Imamo situaciju da su Pljevlja najzagađeniji grad u regionu, da lokalna služba za zaštitu životne sredine izdaje upozorenje, a onda lokalna uprava ne želi da se o tim stvarima raspravlja. S druge strane, Vladi je interes da Termoelektrana radi, bez obzira na zdravlje ljudi. U potpunosti je jasno, zagađenje je veliko i preveliko, Vlada ne želi da se odrekne svoje dobiti, a lokalna uprava je sastavljena od političkih poltrona vlastodržaca iz Podgorice, koji nemaju petlje da traže zaštitu građana koje predstavljaju – zaključio je Mitrović.
B.Je.
U porastu broj oboljelih od
bronhitisa i bronhijalne astme
Dermatolog dr Branko Stanić kaže da su Pljevlja sa svojim ekološkim parametrima (magla, prašina, gasovi) idealna za aktiviranje dječjeg ekcema, bronhitisa i bronhijalne astme. Dr Stanić kaže da je u decembru, usled zagađenja vode, bilo za dvadeset odsto više pacijenata koji su tražili pomoć ljekara, nego u novembru.
– Pacijenti sa kojima se najčešće srećem u dermatološkoj ambulanti imaju razne alergijske reakcije, počev od najblažeg kontaktnog dermatitsa, pa do najtežih oblika ekcema. Oko pedeset odsto od ukupnog broja pacijenata u našoj ambulanti je sa nekim oblikom alergijske manifestacije izazvane spoljnim agensima. Najveći broj djece koja dolaze u dermatološku ambulantu, više od pedeset odsto, boluje od dječjeg ekcema, koji je najčešće povezan sa bronhitisom i bronhijalnom astmom. Napominjem da u u dermatološku ambulantu dolaze najteži oblici ekcema, a da većinu rješavaju naši pedijatri – kazao je u izjavi za „Dan” dermatolog dr Stanić.
Država da
se oduži
Pljevljacima
– Da bi se država odužila Pljevljacima, trebalo bi da se uvedu subvencije na račune za struju, da fabrika peleta odmah počne da radi, kao i da se daju povoljni krediti za ugradnju grijanja na pelet. Pored tih mjera, neophodno je toplifikaciju grada uraditi na takav način da gorivo za sagorjevanje bude bio-masa, a nikako da se toplifikacija oslanja na Termoelektranu – kaže Sandić i kao dodatnu mjeru ističe razvoj turizma u planini Ljubišnji.
– Do planine Ljubišnje treba izgraditi dobre puteve, a potom stvoriti uslove za razvoj turizma. Neophodno je stvoriti uslove da građani Pljevalja makar vikend mogu provesti na čistom vazduhu – sugeriše Sandić.