Azilanti Kristina Šlibar (37) i Aldeja Buhinićek (57) iz Hrvatske optužile su zaposlene u Prihvatilištu za strance u Danilovgradu da na navodno protivzakonit način prisvajaju socijalnu pomoć namijenjenu imigrantima. One tvrde da već tri mjeseca navodno trpe psihičku torturu u azilu i strahuju da se vrate u njega, jer su, kako kažu, „u ratu sa svima“.
Kristina Šlibar i njena majka Aldeja Buhinićek navode da su u prihvatilištu od 25. decembra prošle godine. Izvjesno vrijeme prije toga provele su u šatoru na brdu iznad Kotora, nakon što su Hrvatsku napustile zbog „sociološkog progona”. Advokat koji im je dodijeljen po osnovu besplatne pravne pomoći, kazao im je, kako navode, da kao tražioci azila imaju pravo na socijalnu pomoć. Tvrde da, iako su ih intervjuisala dva lica iz danilovgradskog Centra za socijalni rad u vezi zahtjeva za socijalno davanje, do danas nijesu dobile nikakav odgovor. Njihovom advokatu u Ministarstvu rada i socijalnog staranja saopšteno je da čekaju mišljenje zaposlenih u prihvatilištu da li im je potrebna socijalna pomoć.
– Advokat nam je rekao da je to protivzakonita procedura, da ljudi u azilnom centru nemaju nikakva ovlašćenja vezana za to da li treba ili ne da dobijemo novac. Oni su takvu proceduru jednostavno sami osmislili – navodi Šlibar.
Ona nije mogla da precizira na koga konkretno misli.
– Imaju sistem da ubiraju novac od azilanata. Konkretno mislim na osoblje azilnog centra – tvrdi ona.
Šlibar navodi da je slučaj prijavila i policiji u Danilovgradu, ali da to nije imalo efekta. Kristina i njena majka dobile su negativan odgovor na molbu za azil i ističu da će vjerovatno i drugostepena odluka biti negativna. U tom slučaju moraće da napuste azilni centar.
– Oni će u međuvremenu donijeti odluku da se meni i mojoj majci dodijeli socijalna pomoć, ali mi ćemo do tada vjerovatno biti u zatvoru za deportaciju ili ko zna gdje – uvjeravaju one, ukazujući da rijetko ko ostvari to pravo jer se u principu azilanti u prihvatilištu ne zadržavaju duže od dva-tri dana.
Na pitanje na osnovu čega tvrdi da zaposleni u prihvatilištu navodno uzimaju novac namijenjen tražiocima azila, ona kaže da je to postalo evidentno na osnovu nekoliko razloga.
– Prvo, svaki put kad odu azilanti, oni imaju para. Uvijek se pravi zakuska. Svi znaju, ne može neko da ne zna. Kada je jednom nekome davala nešto, kuvarica je rekla: „Pusti, on je naš”. Zapitala sam se kako je njihov, kad je iz Sirije. Tada sam shvatila da im je nešto platio i da je zato njihov – tvrdi Šliber.
Već tri mjeseca, kako kaže, izložene su navodno konstantnoj torturi, počev od navodno raznoraznih poniženja do toga da ne mogu da spavaju zbog buke. Ističu i da strahuju za svoju egzistenciju jer se u njihovoj blizini nalazi oko 50 muškaraca.
– Konstantno smo u strahu, same ne idemo ni u kupatilo. Oni se šetaju ispred kupaonice, a čuvari dođu poslije nekoliko minuta . Oni nas ne čuvaju jer mi nijesmo „njihovi” – kažu Kristina i Aldeja.
U prvi mah, kako objašnjavaju, nijesu znale šta se dešava.
– Kada se žalimo, obično počnu da viču na nas. Pitala sam se zašto nam ne vjeruju. Mislila sam da nas mrze zato što smo Hrvatice, da je gore biti Hrvat, nego Sirijac, ali sad znam zbog čega se tako ponašaju prema nama. Čim smo tamo mjesec, oni imaju sistem da uzmu naš novac. Valjda su htjeli da nas privole da budemo kooperativne – smatra ona.
Kristina ukazuje da je 11., odnosno 19. marta, trebalo da bude odlučeno da li će dobiti socijalnu pomoć, ali da ništa o tome ne znaju ni danas. Socijalna pomoć za tražioce azila, prema njenim riječima, kreće se od 50 eura na više.
Azil su tražile zbog sociološkog progona u Hrvatskoj, ali on se, kako navodi, ne priznaje.
A.T.
Sociološki prognane
U zahjevu za traženje azila i privremenog državljanstva Šlibar i Buhinićek su navele da u Hrvatskoj ne pripadaju nijednoj društvenoj grupi i da se stoga smatra da nijesu ugrožene.
– Koliko još nečovječnog i ponižavajućeg ponašanja prema svojim državljanima država mora iskazati da bi to bilo dovoljno da im druga država odobri azil – navodi se između ostalog u molbi za azil.
One žele crnogorsko državljanstvo iz razloga jer Crna Gora, kako kažu, za razliku od Hrvatske, nije članica NATO i ima dobre odnose sa Kinom.
Upozoravane jer ne poštuju kućni red
Kako objašnjavaju u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, mjesečna novčana pomoć regulisana je uredbom o novčanoj pomoći za lice koje traži azil, kojem je priznat status izbjeglice i kojem je odobrena dodatna zaštita.
– Lice iz sistema azila nadležnom centru za socijalni rad podnosi zahtjev za obezbjeđivanje novčane pomoći. Ovlašćeno lice centra po službenoj dužnosti vrši uvid u socijalno-ekonomsku situaciju podnosioca zahtjeva i sačinjava socijalnu anamnezu koja se koristi kao dokaz u postupku. Na osnovu socijalne anamneze Centar za socijalni rad donosi rješenje. Kako ni u jednom koraku u postupku odlučivanja Uprava za zbrinjavanje izbjeglica i Centar za tražioce azila nemaju dodira sa procedurom ostvarivanja prava na novčanu pomoć, nemoguće je sprovesti bilo kakav vid korupcije – ističu u ovom resoru.
Navode da je Pravni centar u ime Kristine Šlibar i Aldeje Buhinićek podnio zahtjev za dobijanje mjesečne novčane nadoknade, te da su dva radnika danilovgradskog Centra za socijalni rad obavila razgovor sa njima, kako bi se napravila socijalna anamneza.
– Razgovor je obavljen u kancelariji Centra za tražioce azila, između socijalnih radnika Centra za socijalni rad i korisnica, bez prisustva službenih lica Centra za tražioce azila. Dalje informacije ne posjedujemo – navode u ministarstvu.
Objašnjavaju da Centar za tražioce azila nije upoznat sa radnjama i prijavom korupcije, od otvaranja Centra za tražioce azila 3. februara 2014. godine.
U ministarstvu ističu da su Kristina Šlibar i Aldeja Buhinićek nekolko puta upozoravane zbog nepoštovanja pravila kućnog reda i narušavanja mira drugih korisnica sa kojima dijele prostor. Oni ukazuju da je poštovanje kućnog reda, koji obuhvata pravila ponašanja službenih lica u Centru za tražioce azila, lica koja ostvare pristup centru i korisnika, obavezno i sprovodi se bez izuzetka. Navode da se aktivnosti u Centru odvijaju od 6 do 22 časa, a u ljetnjem periodu do 23 sata. U navedenom vremenskom periodu, kako kažu, nijesu dozvoljene aktivnosti koje ometaju noćni mir i odmor.
– Tokom dana, kada se u Centru sprovode slobodne aktivnosti, a uzimajući u obzir da je u pitanju kolektivni smještaj, određena doza buke mora postojati, usled prijema i otpusta većeg broja korisnika, kao i brojnih aktivnosti koje se sprovode u Centru, ali u okvirima normale i zdravog funkcionisanja. Bez obzira na broj korisnika i vrstu aktivnosti, ni u jednom trenutku se ne smije od strane grupe ili individue prekoračiti granica koja bi dovela do narušavanja prava ili bilo koje vrste torture ostalih korisnika, a za sprovođenje navedenog su zadužena službena lica Centra, koja sa njima borave 24 časa – objašnjavaju u ovom resoru.