Knjigu ,,Otac Tadej - duhovnik našeg vremena” (život i pouke), koja je objavljena u izdanju ,,Svetigore”, Izdavačko-informativne ustanove Mitropolije crnogorsko-primorske, čitaoci mogu kupiti na kioscima širom Crne Gore, samo uz dnevne novine ,,Dan”, po cijeni od 4.99 eura.
Težak život predodredio je njegov dalji put. Po izbijanju Drugog svjetskog rata, starac Tadej je izbjegao iz Peći i ponovo došao u manastir Rakovicu. Aprila 1947. godine starac Tadej se vraća u braničevsku eparhiju i postaje sabrat manastira Gornjak. Po želji patrijarha Gavrila Tadej se ponovo vraća u Pećku Patrijaršiju 1949. godine, i postaje njen namjesnik.
Godine 1955. iz zdravstvenih razloga, po drugi put se vraća u braničevsku eparhiju. U ovoj eparhiji je bio privremeni paroh pečansko-klenovački i šapinske eparhije, a zatim od 1957. godine starcu Tadeju podijeljen je kanonski otpust za manastir Hilandar. Poslije nepuna četiri mjeseca, starac Tadej je, voljom grčkih vlasti, vraćen iz Hilandara, sa Svete Gore u Srbiju. Tu je, privremeno, bio paroh bistrički, zatim starješina manastira Tuman. Sa ove dužnosti, po molbi 1962. godine premješten je za starješinu manastira Vitovnica. Na ovoj dužnosti je proveo deset godina, da bi najzad, kao paroh vlaškodolski, bio penzionisan, a zatim postavljen za starješinu manastira Pokajnica kod Velike Plane, pa za duhovnika manastira Tuman, a odatle po drugi put, za starješinu manastira Vitovnica. U čin arhimandrita proizveden je 1989. godine u manastiru Gornjak pred moštima kneza Lazara.
Arhimandrit Tadej, vitovnički starac, upokojio se 13. aprila 2003. godine u Bačkoj Palanci, gdje je živio poslednjih godina svog života. Sahranjen je na manastirskom groblju u Vitovnici, bez svjetske buke.
,,Pogledajte one koji su u braku, a u brak su stupili bez blagoslova ili su bili prinuđeni na brak, takvi nemaju mira i uzaludna im je njihova ljubav. Vidite kolika je vlast i tjelesnih i duhovnih roditelja. Mnogo sam puta čuo da tjelesni i duhovni roditelji kažu upravo ono što će se sa djecom kasnije zbivati. Jednom sam se začudio da su jedan otac i majka koji su pobožni, sina ubili svojim mislima”, riječi su Oca Tadeja.
Nažalost, malo je onih koji svoje roditelje poštuju kao svetinju, mislio je on.
,,Ja sam mnogo stradao jer sam često osuđivao svoga oca, misleći da malo vremena provodi sa svojom djecom. Te moje misli su isplanirale moj život, i zbog njih sam mnogo stradao. Za vrijeme okupacije dva puta sam osuđivan na smrt. Prije nijesam znao zašto je to tako, ali kad sam se otrijeznio vidio sam da sam ja taj koji je isplanirao svoj život. Isto tako je očigledno da se onima koji nose neiskazanu ljubav otvaraju svaka vrata. I tamo na ratištima, gdje nema života, i tamo Gospod čudnim načinom čuva one koji imaju ljubav za roditelje, kako tjelesne, tako i duhovne. Vidite, kad bismo mi takvi bili ne bi stanje na zemlji bilo ovakvo. Sada moramo da se molimo, svi da se molimo i daće Gospod snage i pomoći”, riječi su duhovnog starca Tadeja.
A.ĆUKOVIĆ