Obaranje ruskog ratnog aviona koji je krenuo u napad na teroriste, više je od provokacije, a sve bliže začetku rata širih razmjera.
Dvije robusne nacije, od kojih jedna nuklearna sila, dovele su svijet na ivicu rata, vjerovatno opasnije od Kubanske krize. Sad svi čekaju kako će reagovati Putin. Već je reagovao, poslao je ratni brod da se usidri ispred Sirije, pojačao je napade na ISIL i, naravno, taji buduće akcije.
Već su dopremljene i S-400 rakete, planira se slanje dodatnih 15- ak aviona, među njima i oni koji blokiraju radio vezu i struju za lansiranje projektila s neprijateljskih aviona. Ne treba očekivati da će Rusija odmah vojno napasti Tursku, rasplamsati sukob i vojno se zaglibiti na granici Sirije i Turske. Rusija je za kratko vrijeme uvučena i razvučena na više frontova i kriznih područja, od istoka Ukrajine, preko Krima, do Sirije. Rusija je oprezna da ne ponovi grešku SSSR- a iz Avganistana. Ulazak u sukob s drugom po snazi armijom nakon američke, iz NATO vojnog saveza značio bi vojno zaglibljivanje na duže vrijeme. Turska je najznačajniji američki saveznik u regionu i najveći uvoznik američkog oružja. Robna razmjena između Rusije i Turske doseže do 40 milijardi dolara godišnje. Čak su Rusi, kao brojna turistička populacija, bez viza putovali u Tursku.
Rusi će, najvjerovatnije, intenzivirati napade iz vazduha na pozicije na sjeveru Sirije uz tursku granicu. Tu, na sjeveru Sirije, žive Turci. Zvanična Turska je javno već saopštila da ne gleda blagonaklono na rusko bombardovanje djelova Sirije u kojima žive Turci. To je turski stav ili, bolje reći, turska manipulacija. Zašto?
Na tom području su nekad prije rata živjeli Turci, ali su skoro svi pobjegli od rata. Ostalo ih je jedva pet odsto od predratne populacije. To podrucje sada kontrolišu i naseljavaju Ujguri, ima ih oko 4. 500, i Čečeni.
Manipulišući ugroženošću populacije na sjeveru Sirije, Turska želi prikriti činjenice i preusmjeriti pažnju međunarodne javnosti s prelaska boraca ISIL- a preko sirijsko-turske granice. Zna se da su kampovi za trening boraca ISIL- a na teritoriji Turske uz sirijsku granicu. Rusija nastoji da ubacivanje snaga ISIL -a iz Turske preko granice sa Sirijom spriječi intenzivnim bombardovanjem područja na sjeveru Sirije prema granici sa Turskom. Rusija i Francuska su pojačale vojne akcije u tom dijelu ne bi li zatvorili tursko-sirijsku granicu za prolazak boraca ISIL- a.
Šta je prethodilo obaranju ruskog aviona iznad Sirije?
Prvo je na samitu G 20 Putin saopštio svijetu da pojedinci i organizacije iz 40 zemalja finansiraju ISIL. Među njima ima i članica G 20, rekao je tom prilikom Putin. Sada je potpuno jasno da je Putin predočio svijetu da je Turska jedna od 40 zemalja koje finansiraju, treniraju i podržavaju teroriste.
Mediji već opširno pišu da je Erdoganov sin jedan od najvećih trgovaca jeftinom naftom koju kupuje na teritoriji koju kontrolišu borci ISIL- a. Procjenjuje se da ISIL dnevno ubira 1. 200.000 dolara od preprodaje jeftine nafte s područja pod kontrolom ISIL-a. To je najznačajniji izvor finansiranja ISIL-a. Pojedini mediji i veb sajtovi navode da je konvoj od 500 cisterni koji su pogodile ruske vazdušne snage pripadao Erdoganovom sinu. Rusija je bombardovala i naftna postrojenja ISIL-a. Postoje ozbiljne sumnje da se i pričom o Erdoganovom sinu i njegovom poslu s naftom želi skrenuti pažnja da se ipak radi o državnoj trgovini naftom.
Za teritorijalni integritet Turske veća opasnost su Kurdi nego ISIL. To je i razlog što je Turska vojno napala Kurde, iako se Kurdi trenutno najuspješnije bore protiv snaga ISIL-a. U međuvremenu, otkad su počele ruske vojne akcije u Siriji, zvanična sirijska armija pod kontrolom Asada uspjela je, zahvaljujući ruskoj podršci iz vazduha, da značajno promijeni vojne prilike na terenu vraćajući pod svoju kontrolu dio izgubljenih teritorija i gradova.
Postoji li opasnost da Turska uvuče čitav NATO u sukob sa Rusijom oko Sirije? NATO, ipak, generalno gledano, ostaje po strani. Teško je povjerovati da je obaranje ruskog aviona “solo akcija” Turske. NATO je pod dominacijom Amerike, ona ga i finansira 75 odsto. Unutar NATO saveza nema jedinstva i neke ključne članice se ne slažu s američkom politikom ili pristupom. Zato Amerika nastoji da izbjegne uvlačenje NATO-a kako bi u javnosti sačuvala privid jedinstva Alijanse. NATO je imao problema i s održavanjem jedinstva i tokom nekih ranijih sukoba u kojima je učestvovao. Obaranje ruskog aviona imaće i ozbiljne posledice po odnose i jedinstvo unutar 28 zemalja NATO -a. Francuska i Grčka otvoreno su podržale ruske vojne aktivnosti u Siriji. Francuska i Rusija razmjenjuju obavještajne podatke o ISIL-u. Njemačka je još ranije sa Francuskom zatvorila Turskoj vrata Evropske Unije. Potom je uslijedilo koketiranje Turske sa Rusijom oko tzv “turskog toka” – gasovoda čiji su planovi razrađivani nakon što je spriječena izgradnja “južnog toka”. Vjerovatno su rakete ispaljene na ruski avion razorile i gradnju gasovoda “turski tok”. Teško je povjerovati da će Češka, Slovačka i Mađarska podržati turske akcije protiv Rusije u Siriji.
Umjesto direktnih vojnih akcija prema Turskoj, Rusija bi mogla pribjeći drugim mjerama. Malo je vjerovatno da će Rusija ugroziti postojeće ugovore o gasu sa Turskom, ali budući ugovori su pod znakom pitanja. Rusija će vjerovatno redukovati ili potpuno blokirati drugu vrstu ekonomske saradnje koja nije pod strogim međudržavnim ugovorima, a to je trgovina raznom robom.
Sad mnogi vjeruju da će Rusija naoružati Kurde koji se odavno bore za uspostavljanje svoje nezavisne države koja bi uključivala djelove Turske i Iraka. Međutim, Rusija nema kontakte s Kurdima i zasad nijesu ni zainteresovani. Turistički aranžmani Rusa u Turskoj već se otkazuju. Nije nerealno očekivati da Rusija smanji nivo robne razmjene s Turskom. Stopiranje izgradnje jedne nuklearne elektrane u Turskoj. Sve to uz mnogo jače vojne aktivnosti Rusije unutar Sirije.
Mnogo zemalja uvučeno je u sukob u Siriji i oko nje. Nema nevinih. Region je u plamenu. Evropa strepi od terora po gradovima. Svijet na ivici sukoba planetarnih razmjera. Plamen iz Sirije lako se može proširiti na druge države tik uz granicu Rusije- Kazahstan, Tadžikistan, Azerbejdžan, Uzbekistan. Rusija je zemlja koja ima najdužu granicu na svijetu.
Uvlačenjem u sukobe duž linije svoje interesne sfere Rusija će se svakako iscrpljivati ne samo vojno nego i ekonomski.
Iako je terorizam bio i ostao najveći bezbjednosni izazov ove decenije, njegovo suzbijanje nije na listi prioriteta. Francuski predsjednik Oland je, kako javljaju mediji, tražio od predsjednika USA Obame formiranje široke koalicije za borbu protiv ISIL-a. Nije je dobio. Francuska i Rusija traže sinhronizovane akcije za zatvaranje tursko-sirijske granice. Ni oko toga nema saglasnosti među “velikim igračima”.
Borba protiv terorizma nije na agendi jednog broja najmoćnijih zemalja svijeta. Da jeste, pridružili bi se Rusiji i zajedničkim vojnim akcijama i ako ne potpuno uništili, a onda značajno redukovali gnijezda terorizma. Umjesto neutralisanja terorističkih grupa, važnije im je opkoljavanje Rusije i njeno vojno iznurivanje uvlačenjem u sukobe duž i ispred ruskih granica. Ostvarivanje geopolitičkih i geostrategijskih ciljeva je važnije od zajedničke i snažne borbe protiv terorizma. Pokazalo se da terorizam ima podršku pojedinih moćnih zemalja koje ga nastoje iskoristiti za svoje geopolitičke ciljeve i takozvane hibridne ratove.
Piše: Dragoljub Pavićević