Nova pjesnička knjiga ,,Kosovo majko” Novice Đurića, promovisana je pred brojnom publikom u knjižari Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, u Podgorici.
- Kad se već samim naslovom u liku majke i Kosovu, našem duhovnom i nacionalnom etimonu prvog reda, odredi poetsko i ontološko središte Đurićevog pjevanja, razmišljanje o žanru, o formi ili o stilizaciji namah ode u drugi plan, jer se u tom svetom dvojstvu - u majci i Kosovu - ostvaruje visok emocionalno-vrednosni nivo čitalačkog očekivanja. Tako naslovom nagoviještena, a u tekstu knjige razvijena tematika ne može biti vrednovana isključivo estetskim mjerilima, već i etičkim, već i emocionalnim – kazao je prof. Milorad Durutović. On je dodao da autor ,,više nego zadovoljava krupna očekivanja od savremenog pjesništva”.
- Iako Đurić posebnu sugestivnost postiže lirskim nijansiranjem kosovskih zadužbina, pa bile one crkve, ili travke, ili pčele, ili božuri, u njegovom postupku ima i homerovskog zamaha. Kao što je za Homerov svijet od suštinskog značaja opis, spisak ili katalog brodova, tako i Đurić traga za popisom naših zadužbina. U oba slučaja cilj je isti, da se sačuva sjećanje na pretke. Jer, kao što brodovi tonu, tako, a vidimo to ovih godina, i naše crkve tonu, nestaju s dečanskog mora. Ali ta potonuća mogu biti trajna samo ukoliko iščezne sjećanje ili prestane kosovsko pjevanje – kazao je Durutović o Đurićevoj knjizi.
Književnik Budimir Dubak ističe da se Đurić ovom knjigom pridružuje ,,impozantnom spisku onih srpskih pjesnika i njihove poezije inspirisane vječnom i sudbinskom temom Kosova i Metohije”.
- Osim Kosova u naslovu knjige čitamo još jednu svetu riječ - majka. To dvojstvo, taj dubinski odnos između Kosova i majke, artikulisan je kao vapaj za onim najsvetijim i najdražim, koje od nas traže ovozemaljska sila ili neumitnost smrti. Pjesnik ne dijeli ova dva bola. S toga se ne može razabrati da li davori za Kosovom, ili za majkom. Iščitavanjem cijele knjige dolazimo do razrješenja. Pjesnički subjekt istovremeno i nerazdvojno oplakuje oboje – kaže književnik Budimir Dubak. On dodaje da ,,stvarni lik majke, čije srce podsjeća na veliku kosovsku ranu, ponekad poprima bezvremene, mitološke obrise neke Kosovke-majke, koju pjesnički subjekt, odnosno sin, poziva da se moli Bogu, kako bi se prizvali svijesti i savjesti oni koji nam zemlju otimaju”.
- Strašna je ova priča koja traje vjekovima, i ne vidi joj se kraja. U tom ključu je i pjesnik Novica Đurić ispjevao poemu ,,Kosovo majko”. Lični i kolektivni udes, uobličen je u pjesničko svjedočanstvo o Kosovu kao univerzalnoj i svevremenoj tragediji koju pak nadilazi vjera u neuništivost srpskog naroda – zaključio je Dubak.
Stihove iz knjige ,,Kosovo majko” čitao je Dragan Alorić. Na kraju se autor zahvalio publici i pročitao fragment iz poeme.
A.Ć.

,,Rana mi kosovskih”

,,Svoj izraz Kosova i kosovskog svijeta Novica Đurić pronalazi u ličnom doživljaju. Doživljaj počinje od jedne izreke-zakletve pjesnikove majke: ,,Rana mi kosovskih“, pa se odatle produžuje u sve širi kompleks kosovskih pojmova, među kojima dominiraju biljezi trajanja srpskih srednjovjekovnih zadužbina, koji su orijentiri života i pamćenja. Gdje su manastiri, tu su ostali kosovski međaši i simboli: božurovi, Simonida, kruna, krst... Posebnu dimenziju ovom nasleđu daje prizvuk kosovskog epa – najdragocenija riječ i misao srpske usmene književnosti“, zabilježio je književnik Dragan Lakićević o Đurićevoj knjizi.