Polako, ali sigurno, postaje tradicija da se pred kraj kalendarske godine, u sklopu DEUS-a u podgoričkoj galeriji „Art” predstave radovi mladih autora, koji nemaju često priliku da izlože ono što stvaraju. Priliku im pruža rukovodilac ove podgoričke galerije mr Marko Lukovac, slikar. Publici su se predstavili vajar Nikola Radonjić, grafičar Veljko Kopitović, slikar Matan Vukčević, a s njima je radove izložio i Lukovac. Pored skulptura, crteža, grafika (litografija) i slika, autori su predstavili i nekoliko instalacija. Izložba nosi naziv „Slađa bez šećera (Utorak u četvrtak)“.
Lukovac se, na otvaranju, na svoj prepoznatljiv ironijski način, osvrnuo na stanje u umjetnosti, kao i materijalne mogućnosti koje se umjetnicima pružaju, odnosno što dobijaju za organizovanje javnog predstavljanja. Kako je rekao Lukovac, odlučili su da izložbu ipak otvore u četvrtak, iako im je dilemu stvarao utorak. Poštujući princip transparentnosti, Lukovac je publiku obavijestio i s kojim su to sredstvima raspolagali, i što su to radili zadnjih mjesec dana.
- Od sredstava koja smo imali, a koja smo dobili od Opštine i koja su bila solidna, s obzirom da je svjetska ekonomska kriza, a da smo mi mladi autori, znači mi smo odgovorni, i daćemo vam izvještaj kako smo ih iskoristili. Za pozivnice smo imali ukupno pet eura, međutim, to što smo morali da ih šaljemo u PDF-u, imali smo ukupno sedam i osamdeset, a pričamo o PDV-u. Za katalog smo imali deset eura, isto je išlo u PDF-u, a ispalo je 13,43 eura kropovanje i elektronska obrada. Kropovanje je najviše ponijelo. Štampa je bila sedam eura, i sticajem okolnosti morali smo da je povećamo na 17 eura, i na tiraž od 20 povećamo na 25, što je cirka 119,74 eura s PDV-om. Transport pet eura, povećan je na sedam, znači pet i sedam je 12, da zaokružimo na 11, i ne manje značajno, na kraju, fotografija. Imali smo tri eura, morali smo dodati još osam, evo ne mogu sad sabrati, pa nam je za koktel svega ostalo 3.250 eura – rekao je Lukovac.
Potom su se brojnoj publici na odzivu zahvalila i preostala trojica autora poželjevši da uživaju na izložbi na kojoj ima što da se vidi. Taj poziv, poruka, korespondira i s nazivom izložbe, kao i njihovim izjavama u pratećem katalogu. Jer, kafu, sa ili bez šećera, najčešće pijemo ujutro, ne bismo li se rastrijeznili od snova, ili nesanice... I ta prva, jutarnja doza, za buđenje, kao i one koje slijede potom, piju se uvijek ne bismo li naš mozak, odnosno naše misli „razbistrili“. I njih četvorica, svako na svoj način, pokušavaju ponešto da „razbistre“, a nama ostavljaju mogućnost da kroz njihove radove i mi ponešto sagledamo.
Izložba je sastavni dio manifestacije DEUS, ali će postavka moći da se pogleda i nakon Nove godine.Ž.J.
)){kind=small}
