Priredio: dr Vukić Ilinčić
Pod istoimenim naslovom Odjeljenje društvenih nauka Crnogorske akademije nauka i umjetnosti je 2003. godine objavilo ovo Dašićevo djelo kao prilog nauci. Urednik izdanja, akademik Zoran Lakić je, između ostalog, istakao u uvodnoj riječi da se predmet Dašićevog naučnog interesovanja „kreće od zavičajne i nacionalne, do balkanske i opšte istorije, kao i metodologije istorijske nauke. Bavio se i bavi manje istraživanim i vrlo suptilnim pitanjima istorije Crne Gore i Jugoslavije: državnost, teritorijalni razvoj, oslobodilački pokreti, socijalna, kulturna i druga kretanja na prostorima današnje Crne Gore, jugoslovenskom idejom i drugim problemima.
Knjiga Nezaobilazno u istoriografiji Crne Gore - prilozi nauci... u stvari sa puno razloga nosi takav naslov i podnaslov. Po odabranim istorijskim temama predstavljaće značajan prilog nauci i kao takva, sigurni smo da će biti nezaobilazna u istoriografiji Crne Gore... Knjiga je podijeljena u četiri dijela i sadrži ukupno 14 priloga iz istorije plemena Vasojevića, Crne Gore i južnoslovenskih naroda. U hronološkom smislu, ovi radovi raznovrsne tematike pokrivaju vrijeme od srednjeg vijeka do 1918. godine, kada je došlo do ujedinjenja jugoslovenskih zemalja i naroda. Iako je riječ o velikom vremenskom razdoblju i već objavljenim tekstovima, knjiga je znalački koncipirana, pa se može reći da čini koncepcijski i metodološki sasvim originalnu istoriografsku cjelinu.
Dio odabranih tekstova bavi se takozvanom zavičajnom istorijom, što ne umanjuje njihov širi istoriografski značaj, jer kako stoji u jednom zapisu iz 1891. godine, zavičajna istorija upućuje da znamo ko smo, čiji smo i odakle smo, da znamo ko su i kakvi su nam bili naši preci, naši stari...da se ponosimo njima i da se ugledamo na njih...da se poučimo njihovom patnjom, pa da se čuvamo pogrješaka njihovih, tim više što je u pitanju veliko pleme Vasojevića koje je po svom geostrategijskom prostoru u istorijskim procesima, imalo izuzetan značaj u novijoj istoriji Crne Gore, njenom teritorijalnom širenju u 19. i 20. vijeku i njenoj izgradnji kao savremene države. Upravo u ovoj knjizi su obuhvaćena manje više sva ključna pitanja onovremene Crne Gore, kao što su dinastija Petrović, oslobodilački ratovi i teritorijalno širenje, izgradnja crnogorske države, razvoj nacionalne svijesti i njene specifičnosti, odnos tradicionalnog i modernog, duhovnost Crne Gore kao faktor njenog razvoja itd. Neka od njih su i danas vrlo aktuelna, a samim tim i naučno provokativna. Otuda i ne treba očekivati apsolutnu saglasnost sa svim zaključcima do kojih je autor došao – svestranim analizama i opreznim naučnim zaključivanjima. Kako su u pitanju tekstovi napisani i objavljeni u posljednje dvije decenije, oni svjedoče o tome kako je na našim prostorima sazrijevala naučna misao i kako se osvajala stvaralačka sloboda.“
Kad je u pitanju poglavlje iz zavičajne istorije u ovom Dašićevom djelu, nije na odmet dodati da su posebna dva djela profesora Dašića, Šekular i Šekularci od pomena do 1941.(2006) i Rovca kod Berana (2008) u izdanju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, sa tematikom iz autorovog zavičaja, a sama po sebi i posvećena zavičaju. Nobelovac Ivo Andrić je i kazao da „čovjek najviše duguje svom zavičaju“.(primj.V.I.)
Na promociji knjige Nezaobilazno u istoriografiji Crne Gore, održanoj u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti 22. aprila 2004. godine, govorili su, pored autora: akademik Zoran Lakić, akademik Momčilo Zečević, akademik Đorđe Borozan, prof. dr Mihailo Vojvodić i književnik Miro Vuksanović.
Akademik Đorđe Borozan je istakao: „Ugledni istoričar i univerzitetski profesor, akademik Miomir Dašić“, ovom knjigom, „nastavio je započeto u Ogledima iz istorije, koje smo imali čast da prije dvije godine predstavimo... Strpljivim prikupljanjem relevantnih činjenica iz izvora, literature i narodne tradicije, služeći se strogim naučnim metodom, nastojao je da njegovi rezultati služe cjelovitom razumijevanju i rasvjetljavanju nedovoljno proučenih pitanja iz prošlosti Crne Gore...“
Govoreći o Dašićevom djelu na ovoj promociji, akademik Zoran Lakić se prisjetio mudrih riječi njihovog profesora, naučnika svjetskog glasa Viktora Novaka, da je istorija, kao nauka potrebna svima...Proučavajući istoriju naći će se razrešenja, a mnoga pitanja koja i danas muče svet...Malo je nauka koje imaju takvu moć i takvu vrstu zadatka. Dalje, nastavio je profesor Lakić, navodeći da su mu njegove kolege sa „jugoslovenskih univerziteta govorili da je „najlakše predavati istoriju Crne Gore, jer ima se mnogo šta reći. Naučnici, opet, kažu da je vrlo teško pisati istoriju Crne Gore. A mi ovdašnji istoričari u jedan glas kažemo - da je najteže biti istoričar u Crnoj Gori. Jer svako je vidi sa reformskog aspekta. Nevolja je u tome što se ponekad favorizuje laicizam. I često se počinje iznova. Nesrećna je sudbina naroda koji ne voli svoju istoriju, koji hoće ponovo da je započne od nule - zapisao je poznati filozof Nikolaj Berđajev.“- citirao je akademik Lakić.
(NASTAVIĆE SE)