Vlada premijera Mila Đukanovića, prema zvaničnim podacima sa sajta te institucije, ima šest savjeta, koji su se tokom 2015. godine u prosjeku sastali po četiri puta. U pitanju su savjeti za privatizaciju i kapitalne projekte, unapređenje poslovnog ambijenta, regulatornih i strukturnih reformi, za članstvo u NATO-u, održivi razvoj i klimatske promjene, razvoj nevladinih organizacija i vladavinu prava. Odlukom Vlade od prije dvije sedmice Savjet za zaštitu od diskriminacije više ne postoji.
Pri ministarstvima postoje socijalni i sudski savjeti, kao i savjeti za prava djeteta, brigu o licima sa invaliditetom, za naučno-istraživačku djelatnost, za visoko obrazovanje, kulturu, finansijsku stabilnost...
Iz vladinog Biroa za odnose s javnošću nijesu odgovorili na pitanja „Dana” koliko novca se izdvaja za rad i naknade članovima pojedinačno za svaki savjet. U šest vladinih savjeta koji trenutno rade, ukupno ima oko 140 članova.
Ukoliko pretpostavimo da članovi za rad u savjetodavnim tijelima u prosjeku primaju 200 eura, imajući u vidu da se naknade kreću od 200 do čak 500 eura, i da savjeti imaju po 20 članova, samo jedan savjet građane mjesečno košta oko 4.000, a na godišnjem nivou 48.000 eura. Prema tim procjenama, šest savjeta mjesečno potroši oko 24.000 eura, dok se godišnje u prosjeku četiri puta sastanu.
Najveći broj članova, prema odluci o osnivanju, ima Savjet za vladavinu prava i to 41– predsjednika Duška Markovića, zamjenika i 39 članova. Marković za rad u tom savjetu nema nadoknadu, a njegove kolege iz ministarstava, koje su članovi, nijesu prijavili da su angažovani u tom tijelu. Savjet za vladavinu prava, prema podacima sa sajta Vlade, tokom 2015. godine sastao se dva puta. Prema dostupnim podacima, od osnivanja 2014. to tijelo je imalo svega četiri sjednice.
Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte imao je pet sjednica. Predsjednik tog tijela premijer Đukanović nije prijavio da je ranije ostvarivao nadoknadu u tom tijelu, dok su njegove kolege ministri Radoje Žugić, Vladimir Kavarić, Branimir Gvozdenović i Ivan Brajović u imovinskim kartonima koji se odnose na 2014. godinu prijavili da su imali prihod od po 500 eura. Ostali članovi su prijavili da imaju po 300 eura, i to Žarko Šturanović, Damir Šehović, Branislav Plamenac, Ešef Husić, dok neki nijesu ni prijavili naknadu. U odluci o osnivanju navodi se da taj savjet ima 17 članova.
Nacionalni savjet za održivi razvoj i klimatske promjene prema odluci o osnivanju ima predsjednika i 18 članova, tokom 2015. imao je svega dva sastanka, a u ranijim izvještajima njegovi konstituenti nijesu naveli da imaju naknadu.
Savjet za članstvo u NATO-u ima predsjednika i 16 članova, brojne aktivnosti, ali su imali svega tri sjednice tokom prošle i jednu ove godine. Članovi Milica Pejanović-Đurišić, Dragan Samardžić, Mevludin Nuhodžić i Vladan Joković prijavili su ranije da im je naknada u tom tijelu 251 euro, dok Ivan Mašulović ima 200, a Rajko Kovačević 221 euro. Ostali nisu navodili u izvještajima o imovini da imaju prihod.
Savjet za razvoj NVO ima 22 člana, 11 iz reda NVO i 11 predstavnika institucija. Predsjednik je Marija Vučinović koja je ranije za tu funkciju primala 310 eura. Oni su lani imali pet sastanaka, a ove godine jedan.
Savjet za unapređenje poslovnog ambijenta broji 25 članova, a tokom 2015. godine imali su najviše sastanaka, i to šest. Predsjednik Igor Lukšić ima naknadu od 370 eura, dok za većinu drugih članova nema podataka. Nekoliko članova je prijavilo da im je naknada 220 eura.
Koordinatorka programa u Centru za građansko obrazovanje Snežana Kaluđerović smatra da su savjeti ili naglašeno limitirani da kroz svoj rad i djelovanje bitnije utiču na državne organe ili netransparentni, kao oni za privatizaciju i vladavinu prava. Ona kaže da Savjet za razvoj NVO ima 11 članova iz NVO i 12 iz Vlade, ali da u situacijama kada treba da dođe do izražaja snaga tog tijela, on gubi svoju svrhu i kredibilitet pukim preglasavanjem od strane članova Vlade.
– Nije suština u broju savjeta, već u njihovoj svrsishodnosti, načinu rada, djelovanja, i efikasnosti. U tom kontekstu, svi oni savjeti koji ne ostvaruju svoju funkciju, sami sebe marginalizuju – rekla je za „Dan” Kaluđerovićeva.
Direkorica Centra za razvoj NVO Ana Novaković smatra da su savjetodavna tijela Vlade u koja su usključeni predstavnici NVO generalno dobar mehanizam, ali je problem što su ta tijela polarizovana i u njima se predlozi NVO uglavnom odbijaju samo zato što dolaze sa druge strane stola. Ona smatra da uključivanje NVO u savjetodavna i druga tijela nije rezultat vladine želje za time, već pritiska i uslova procesa evopske integracije, kao i inicijativa nevladinog sektora.
Koordinator programa dobrog upravljanja u NVO Građanska alijansa Edin Koljenović smatra da generalno ne postoje naročiti antagonizmi prema predstavnicima NVO u savjetima dok god oni posjeduju ekpertizu i znanje kojim mogu da doprinesu radu.
– Međutim, moramo razmišljati korak dalje i jasan cilj mora biti uključivanje ukupnog civilnog društva, kako u kreiranje politika, tako i u praćenju rada institucija i pozivanje na odgovornost jer to predstavlja jedan od osnovnih indikatora razvoja demokratskog kapaciteta društva. Ova saradnja se ne smije ograničiti na savjete. Građanska alijansa većinu pitanja rješava u direktnoj komunikaciji sa institucijama. Nažalost, još uvijek ova saradnja zavisi od pojedinaca koji se nalaze na njihovom čelu, pa tamo gdje su ostrašćeni pojedinci sa različitim dugovima prošlih vremena nailazimo na velike probleme - kaže Koljenović.
Istraživač javnih politika u Institutu alternativa Dina Bajramspahić kaže da analiza dinamike rada postojećih savjeta pokazuje da ili u ovim oblastima sve funcioniše prilično dobro, ili da nije bilo dovoljno inicijative u ovim tijelima za aktivnijim radom i doprinosom za unapređenje stanja u ovim oblastima. Ona upozorava da se savjeti rijetko sastaju, te da su predstavnici NCVO isključeni iz mnogih. Bajramspahić kaže da je veoma značajan Savjet za vladavinu prava jer je u velikoj mjeri preuzeo ulogu radnih grupa za poglavlja 23 i 24, odnosno bavi se praćenjem realizacije mjera iz akcionih planova za ova dva poglavlja – što je zadatak i radnih grupa.
M.S.
Glomazan sistem
Božidar Čolaković iz Centra za političku edukaciju smatra da uzimajući u obzir ogroman broj savjetnika u kabinetima, pa onda savjetodavnih tijela, zaključuje se da mi imamo glomazan siste, sa upitnom efikasnošću.
– Ako je kriterijum za formiranje savjetodavnih tijela aktuelnost tema iz pregovaračkog procesa pristupanja EU i NATO-u, onda je jasnije zašto su pojedine oblasti u fokusu pažnje. Ostavljajući po strani pitanje utemeljenosti takvog kriterijuma, čini se opravdanim postaviti pitanje da li je formiranje savjetodavnih tijela simulacija šireg, društvenog dijaloga usmjerena prije svega na ostavljanje utiska na ključne partnere u integracionim procesima.
Ukoliko bi intencija formiranja ovakvih tijela bila više od simulacije dijaloga, usmjerena na suštinsko rješavanje problema u posmatranim oblastima, što bi podrazumijevalo i drugačije kriterijume za izbor u tijela, kao i efikasnost rada, onda postojanje i većeg broja savjeta ne bi predstavljalo opterećenje – kaže Čolaković.