Autor: Matija Bećković
Prošla su ona vremena kad su đaci istjerivani iz škole zbog naprednih ideja! To je bilo sjajno: dođeš kući i kažeš roditeljima – najuren sam iz škole! A oni ne znaju da li da plaču ili da se raduju što imaju sina kojeg proganjaju zbog naprednih shvatanja!
Bila su to čudna vremena. Ljudi su se imali za šta žrtvovati i čemu se nadati.
Danas su i to izgubili. Napredne ideje su pobijedile. A ko bi mogao vjerovati u pobjedu nazadnih ideja? Još nikada nisu pobijedile. A jedino su napredne one koje pobijede.
Danas je nemoguće biti istjeran iz škole zbog bilo čega što je dobro i napredno. Ako te istjeraju, svima je jasno da si istjeran zbog slabih ocjena, ili lošeg vladanja, a o idejama nema ni pomena. Ako si progonjen – progonjen si jedino zato što si kriv.
Zbog naprednih ideja danas može samo da se napreduje!
Nekad su ljudi stradali što su išli ispred svoga vremena. Danas je to nemoguće. Danas niko ne može ići ispred svog vremena, mogu samo rijetki ostaci tapkati iza njega. Nekad si mogao biti uhapšen a da to u isto vrijeme ne znači da nisi u pravu. Danas je svakome jasno: ako si u zatvoru – nisi u pravu. Danas na svijetu ne postoje nijedna prava stvar i nijedna zdrava ideja koje zaslužuju da čovjek bude uhapšen.
Nekada su ljudi spaljivani na lomači, protjerivani i žigosani. To nije uvijek značilo da su kaznu zaslužili. Naprotiv, ne zna se da li su im veću slavu donijela njihova djela, izumi i ideje ili žrtva koju su podnijeli!
Danas je nemoguće biti spaljen bilo čijom, osim vlastitom greškom!
Nekad su oni koji su giljotinirani mogli postati, makar za buduća pokoljenja, heroji, svjetionici i sveci! Danas su oni koji iznude giljotinu izloženi opštem preziru, kao kriminalci i ubice, a budućih pokoljenja možda neće ni biti!
Danas čitavi narodi imaju sumnjivu prošlost, a samo pojedinci neku drugu, svjetliju. Nekada je bilo obratno.
Nekada su stradali revolucionari, novatori i slobodari, a danas samo kočničari demokratskog razvoja, policajci, dogmatici, ostaci prošlosti koji se ne mire sa porazom i sve širim zamahom slobode i demokratije. Mnogi su se zaželjeli da završe makar kao anarhisti, sa lijepim namjerama. Ali to je nemoguće. Ako neko strada, strada kao mračnjak, a ko bi imao nešto protiv toga? Progoni takvih ljudi mogu biti samo pozdravljeni. Prvi put u istoriji civilizacije pojavili su se protivnici demokratije i sreće. Normalno je da smo svi protiv njih.
Svi su protiv rata, nepravde, rasne diskriminacije, tiranije, bijede, neravnopravnosti, miješanja u unutrašnje stvari drugih zemalja, kolonijalizma, mračne prošlosti, neznanja, mraka i nesreće.
Svi su za mir, slobodu, nezavisnost, pravdu, jednakost, demokratiju, progres, srećniju budućnost.
Narod je toliko dugo bio lojalan da mu to danas uopšte nije teško, to mu je postala priroda. Lojalan je spontano, nonšalantno.
Zar je ikada bilo tako? Čitave službe su postale deplasirane.
Od silne upotrebe, riječi su izgubile svoja značenja.
Nekada je opozicija bila zdravlje u odnosu na bolest, pamet u odnosu na glupost, mladost u odnosu na starost. Danas je obrnuto. Opozicije nema, postoji reakcija.
Hrabrost je bila izdaja kukavičluka. Zdravlje – izdaja bolesti. Ljepota – izdaja ružnoće, mladost izdaja starosti. Ni to više nije tako.
Nekada su progresivni ljudi bili oni koji su odbijali da se koriste slobodama kojih ima, a tražili one kojih nema. Danas bi takvi ljudi bili kontrarevolucionari, a ni kontrarevolucija nije više revolucija.
Tako izgleda kad pobijedi sve što je napredno i lijepo, kad se ostvare snovi čovječanstva.
Došlo je vrijeme kad niko ne priznaje nepriznate, jer su nepriznati svojom krivicom. Onaj koji najbolje živi, taj je i najpametniji. Jedino ako si pobijedio, nisi pogriješio. Nijedan poraz nije toliko veliki da bi se mogao smatrati pobjedom. Nekad je bilo dovoljno biti u pravu pa ne misliti na posledice. Danas su posledice najvažnije. Nekada su najveći pisci zbog optužbi društva bili kažnjavani!
Danas se gnjev plaća!
Što napišeš oštriji tekst, to ti više plate! Najbolje se plaćaju napadi! Pošto se može pisati još oštrije, znači da se može živjeti još bolje! Zatvoriš oči pa ošineš po svemu! Sirota, naivna i stara majka strepi da ti se nešto ne desi, a ti ideš na blagajnu da provjeriš koliko ti je, baš onaj koga si napao, platio za napad!
Ako pređeš dozvoljenu granicu, zaista si budala! Kad bi se spalio u ime gladnih, prvo bi ti gladni rekli da si idiot: zašto si se spaljivao kad si bio sit? Danas se ljudima kaže u koliko sati, na kom mjestu i zbog čega da budu ogorčeni! Spontanih ogorčenja nema! Ko se spontano buni, taj je necivilizovan i treba ga kazniti ne zbog hrabrosti, nego zbog gluposti. Oni koje cijeniš najviše te preziru, čim njih uvažavaš, znaju da nemaš kriterijuma! Slobode ima taman toliko da se može dobro živjeti.
Nema stvari koja nije napadnuta! Nema posprdne pjesme koja nije ispjevana! Za sve te rugalice autori su pošteno nagrađeni.
Pretjerati je postalo nemoguće. To i za ludake predstavlja podvig.
Više nema nijedne ideje za koju je vrijedno dati život. Takve ideje su prošle, a preostale to ne zaslužuju.
Pojedinci pristaju na ulogu neshvaćenih i nepriznatih, jer kao takvi primaju socijalnu pomoć. Nemoguće je stradati u ime nekog svetog cilja, jer bi to bilo ponavljanje. Nemoguće je žrtvovati se za budućnost, jer je i protiv pogrešne budućnosti pronađen lijek.
Jedino reakcionari, nazadni elementi i oni koje je vrijeme pregazilo stradaju u svojoj gluposti i upornosti. Svi koji to hoće – nailaze na razumijevanje.
Društvo raspisuje konkurse za najoštrije napade, jer su mu potrebni kao luksuz i razonoda.
Svima je postalo jasno: ako nisi uspio za života, nećeš nikada više.
Ako imaš mrvu pameti i osjećanja mjere, uspjeh ti je zagarantovan.
Oni koji bi željeli da se za još nešto žrtvuju, traže motiv preko oglasa.
Po tome se naše vrijeme razlikuje od svih drugih vremena, i zato nekima izgleda kao da i nemamo svoga vremena. Kao da živimo u međuvremenu.
wwwiskra.co