- PIŠE: Milosav B. Gagović, penzionisani pukovnik JNA
Formiranjem muslimansko-hrvatskih oružanih snaga u BiH, pukovnik Divjak im se pridružio i postao zamjenik čelnog čovjeka tih snaga. Spasio se zatvora, vjerovatno i lišenja čina, i još avanzovao. Doduše, u početku samog rata, bez obzira na funkciju, bio je obični, narodski rečeno, potrčko nižim komandantima Juki, Ramizu, Ismetu i drugim jalijašima kako su ih prave Sarajlije zvale. Slali su ga na izvršenje zadataka za koje su znali da će njihovim izvršenjem oprljati svoje ruke srpskom krvlju i na taj ga način učiniti zločincem i zatvoriti mu, za sva vremena, vrata srpskog entiteta. Očit primjer je 3.5.1992. godine, kad je komanda Druge vojne oblasti JNA, poslije dogovora komandanta Vojne oblasti general-pukovnika Milutina Kukanjca i predsjednika Presjedništva BiH Alije Izetbegovića uz prisustvo komandanta UNPROFOR-a generala Luisa Mekenzija, predstavnika Evropske zajednice Kolma Dojla, moje malenkosti i Zlatka Lagumdžije o mirnom i neometanom dolasku Komande vojne oblasti i prištapskih jedinica sa Bistrika u Lukavicu. Doduše, Lagumdžija je bio kao pasivni posmatrač, ali i svjedok svega onoga što se dogovaralo i šta je poslije bilo u Dobrovoljačkoj ulici.
U to vrijeme Lagumdžija je bio opozicionar, a sad ugledni učesnik vlasti što ga obavezuje da široj javnosti prezentira istinu o svemu što se događalo drugog i trećeg maja te 1992. godine. Vjerujem da se sjeća detalja i da će govoriti samo istinu. Glavni i odgovorni za sve što se desilo je Ejup Ganić, koga je Izetbegović ovlastio da rukovodi Predsjedništvom u njegovoj odsutnosti pa samim tim i oružanim snagama. Zapravo, prema nekim našim dojavama, Ganić je sve činio kako bi ugrozio život Izetbegoviću prilikom povratka iz Lisabona u Sarajevo. Tako je 2. maja korištenjem svojih sandžaklija izvršio napad na grupu pripadnika JNA koja je vršila snabdijevanje toplim obrokom hrane, komandu Vojne oblasti i prištapske jedinice, a pripremala se u kasarni ,,Viktor Bubanj”. Napad se izvršio u visini sportskog objekta Skenderija iako je jedinica uredno najavljena načelniku policije opštine Centar, gospodinu Kuhinji na telefon 616-033 i dobila odobrenje da može neometano da izvrši svoj zadatak. Taj momenat napada Ganić je iskoristio i lažno obavijestio građane Sarajeva da JNA vrši napad na Sarajevo u cilju zauzimanja istog i uspostavljanja srpske vlasti u gradu. Aktivirao je sve oružane muslimanske snage prema kasarnama JNA, domu JNA i vojnoj bolnici. Izvršio paljenje guma i drugog otpada po gradu kako bi se stekao što ubjedljiviji dokaz njegovim lažima. I sad, poslije toliko godina, laže građane BiH. Pitam vas, koja bi to armija vršila napad na grad a bivakovala u kasarnama i čekala ,,branitelje” da je blokiraju. Može li taj licemjer sam da shvati koliko laže, jer i najvećem vojnom laiku jasno je kako se angažuju oružane snage kad izvode borbena dejstva. Da zlo bude i veće, takva konstatacija je i prihvaćena u Haškom sudu, zahvaljujući ne znanju odbrane pa ispada da se Ganić branio, a ne napadao. Pukovnik Jovo Divjak je puki izvršilac naređenja i saučesnik u zločinima koji su se dogodili trećeg maja u Dobrovoljačkoj ulici, jer je de fakto i de jure bio na licu mjesta kad su se zločini dogodili. Zapravo, iz svega dostupnog oku i uhu može se zaključiti da je on sa pripadnicima oružanih snaga, sa kojima neposredno rukovodi i komanduje, podigao barikadu u Dobrovoljačkoj ulici, poslije prelaska Izetbegovića iz transportera UNPROFOR-a u transporter oružanih snaga muslimansko-hrvatskih, pošto je do tada put bio otvoren, i tako spriječio dalji pokret motornih vozila u kojima su bili pripadnici JNA. Doveo je sredstva javnog informisanja radi lakše obmane javnosti o svemu što se dogodilo. U ruci drži megafon i komanduje ,,Ne pucaj”, što važi za javnost, a za njegove vojnike kojima komanduje znači ,,Pucaj i ubijaj”, jer poslije te komande ubijeno je pet pukovnika, dojučerašnjih Jovovih kolega, osam vojnika policajaca, nosili bijele opasače, i jedno građansko lice na službi u JNA muslimanske nacionalnosti. Ranjen je veći broj starešina i vojnika među njima i general Taso Enes. Izvršen je zločin bez presedana, po Međunarodnom ratnom pravu. To je najgnusniji ratni zločin počinjen na teritoriji BiH, čak je i ispred onoga počinjenog u Srebrenici bez obzira na broj likvidiranih ljudi. Ubijani su samo zato što su druge nacionalnosti ili drugojačije razmišljaju o trenutnim problemima, bez ikakvih drugih razloga. Dočim u Srebrenici su ubijani zarobljenici poslije oružane borbe, što nije slučaj u Sarajevu. Na prevaru zarobljene pripadnike JNA su dvadeset i četiri sata zlostavljali i najsvirepije se ponašali prema njima. Tukli su ih do besvijesti kao najveće neprijatelje. To su organizovale njihove dojučerašnje kolege na čelu sa ppukovnikom Fikretom Muslimovićem i pukovnikom Vehbijom Karićem. Vjerujem da Divjak nije imao poseban razlog da likvidira navedene kolege, jer većina njih je došla iz Zagreba pa mu se nijesu mogli ranije zamjeriti, ali je radio po naređenju pretpostavljenog u konkretnom slučaju Ejupa Ganića. Vjerovatno dokazivao i svoju lojalnost nadređenima.(NASTAVIĆE SE)