-Priredio: Mr Veselin Drljević
Prema mišljenju mnogih pravnika, preduzeće se u stečaj može otjerati raznim trikovima i prevarama. Pozitivni zakonski procesi za ta djela predviđaju kaznu zatvora od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Osnovno stečajno krivično djelo, propisano krivičnim zakonikom, jeste prouzrokovanje stečaja. To djelo može biti učinjeno neracionalnim trošenjem sredstava preduzeća, otuđivanjem sredstava u bescjenje, prekomjernim zaduživanjem, preuzimanjem nesrazmjernih obaveza, lakomislenim zaključivanjem ugovora sa licima nesposobnim za plaćanje, prepuštanjem blagovremenog ostvarivanja zaduživanja, uništavanjem i prikrivanjem imovine, ili drugim radnjama koje nijesu u skladu sa savjesnim poslovanjem. Najteži slučajevi su kada, zbog stečaja, dođe do masovnog otpuštanja radnika ili do značajnog smanjenja njihovih plata ili nepoštovanja drugih prava, zagarantovanih Ustavom.
U više slučajeva, prema navedenim zakonskim osnovama, u kolašinskim privatizovanim i uništenim preduzećima, učinjena su krivična djela na štetu radnika. I drugi slučajevi, koji su pratili prestrukturiranje kolašinske privrede, imali su obilježja zakonske odgvornosti, jer su se odvijali, prema izjavama radnika, bez njihovog znanja o pravim razlozima uvođenja stečaja, prekida proizvodnje, davanja otkaza, dislociranja pogona, pa sve do rasprodaje mašina i opreme. Svako kolašinsko preuzeće je poseban slučaj tranzicionog procesa i ima svoj dosije ili, bolje reći, svoju „bijelu knjigu”. Pod odredbama prikrivanja i uništavanja imovine mogu se podvesti slučajevi „Eksportdrvo”, Impregnacija drveta, FAK, „Veletrgovinakomerc”, „Sinjavina” i dr.
Lošu ekonomsku situaciju u opštini Kolašin prate i drugi negativni trendovi, posebno iseljavane stanovništva prema unutrašnjosti i jugu države, kao i u zemlje zapadne Evrope, pa i šire. Sela su pusta, u nekima nema čak nijednog stanovnika, a grad mladi napuštaju, jer ne vide svoju budućnost u njemu. Bez posebnih podsticajnih mjera, koje će imati zakonsku osnovu na duži vremenski period, nema obnove sjevera Crne Gore, pa ni kolašinskog područja. Nekada je za podsticaj manje razvijenih područja u bivšoj Jugoslavi, kao i u Crnoj Gori, za manje razvijene opštine postojao fond u kojem su se skupljala sredstva, kasnije dijeljena prema utvrđenim kriterijumima i to bespovratno. Ta sredstva u fondu zvala su se mali FNP, bila su vrlo značajna za podsticaj nerazvijene pokrajine Kosovo i Metohija i nerazvijenih republika. Inicijative, koje se čuju u tom smislu, zaslužuju punu pažnju i treba ih podržati. Vlada Crne Gore bi konkretizovala izvore tih sredstava. Pored Razvojno-investicionog fonda (RIF) i sredstava iz Abu Dabi banke iz Saudijske Arabije, koja se opredjeljuju po vrlo povoljnim uslovima, i, prvenstveno, za razvoj agrara, trebalo bi opredijeliti i posebnu stavku u budžetu države za nerazvijeni sjever Crne Gore. Punu kontrolu plasmana tih sredstva, prema usvojenim kriterijumima, imala bi Vlada. Pod hitno bi trebalo donijeti i novu strategiju razvoja za sjeverno područje i nosioce privrednih aktivnosti po selektivno odabranim atraktivnim projektima. U podsticajne mjere narazvijenog sjevera treba uraditi i izmjene zakonskih odredbi, pa i donošenje novih zakona, posebno Zakona o lokalnoj samoupravi i predvidjeti daleko veća ovlašćenja u upravljanju prirodnim resursima, koji se nalaze na njenoj teritoriji. Neodrživo je i neshvatljivo stanje upravljanja pojedinim resursima u oblastima šumarstva, mineralnih sirovina i korišćenju hidropotencijala, gdje je lokalna uprava nijemi ili nemoćni posmatrač devastacije tih dobara.
Dosadašnja podrška Vlade prema sjeveru bila je verbalna, tempirana u određenom momentu, prema potrebi i svodila se, uglavnom, na konstataciju da sjever zaostaje u razvoju u odnosu na jug države. Potencirale su se razvojene mogućnosti, bez konkretnih podsticajnih mjera. U stvarnosti, kapital se koncentriše u gradovima i području podgoričke i jadranske regije i u rukama je privilegovanih tajkuna i investitora, kojima se, pod sumnjivim okolnostima, ustupaju najatraktivnije lokacije. Takva je danas crnogorska zbilja – sjever propada, a jug se razvija i postaje tuđa biznis zona, u kojoj se izdaju koncesije i do sto (!) godina. Tako ispada da je ovo prodata zemlja, a time prodata i budućnost naše djece. Ako se ne preduzimu hitne mjere u balansiranju ravnomjernog razvoja cjelokupne crnogorske regije, posledice će biti neminovne. Te posledice su i sada vidljive i one se manifestuju kroz migracione talase i prijete da sjever opusti i postane sirovinska baza tajkuna, koji uveliko gazduju državnim prirodnim resursima. KRAJ