Ustavni sud Crne Gore usvojio je žalbu advokata Dragana Lepetića iz Herceg Novog, kojem su hercegnovski Osnovni sud, a potom i podgorički Viši sud, ugrozili pravo na slobodu izražavanja. Sudije Osnovnog suda u Herceg Novom odredio je Lepetiću novčanu kaznu od 1.000 eura zbog iznošenja navodno uvreda na račun sudija, predsjednika suda i drugih učesnika u postupku. Lepetićevu žalbu na tu odluku odbio je Viši sud, ali je Ustavni sud donio odluku da miješanje u slobodu izražavanja advokata nije opravdano i nužno u demokratskom društvu.
Osnovni sud u Herceg Novom kaznio je Lepetića zbog podneska u kome je, kako su smatrali, iznio skritualne uvrede jer je konstatovao da se na suđenju u kojem je bio zastupnik sudija svađao sa zapisničarom i naređivao mu da radi, dok se zapisničar pozivao na štrajk i radno vrijeme koje je isteklo.
– Sudija je bio vidno iznerviran i s obzirom da se radilo o kraju ranog vremena i petku, zbog čega on mora hitno da putuje u Nikšić. Sudija M.B. je za vrijeme glavnog pretresa telefonirao, tražeći mišljenje šta da uradi. Ovaj advokat pretpostavlja da je tražio mišljenje predsjednice suda, što je po mišljenju branioca nedozvoljeno. Sudija M.B. je se na kraju glavnog pretresa 21. oktobra 2011. godine visokim tonom obratio svim prisutnima u sudnici i vikao: „Izlazite napolje, napolje, napolje iz kancelarije” – konstatovano je u podnesku zbog kojeg je Lepetić kažnjen.
Osnovni sud u ovom gradu je procijenio da je iznijetim kvalifikacijama advokat „vrijeđanjem narušio ugled suda i ugled njegovih učesnika“.
Viši sud je ocijenio da je niži sud zakonito donio rješenje o kažnjavanju Lepetića, koji je, kako su smatrali, omalovažio i uvrijedio sud, sudiju i predsjednika suda, zbog čega je kažnjen sa 1.000 eura.
Predsjednica Ustavnog suda Desanka Lopičić i sudije Milorad Gogić, Dragoljub Drašković, Miodrag Iličković, Mevlida Muratović i Budimir Šćepanović donijeli su odluku kojom su usvojili ustavnu žalbu Lepetića.
– U skladu sa stavom 2, člana 10 Evropske konvencije vlast se može miješati u ostvarivanje slobode izražavanja samo ako se ispune tri kumulativna uslova – miješanje je propisano zakonom, miješanje ima za cilj da zaštiti jedan ili više predviđenih interesa ili vrijednosti i miješanje je neophodno u demokratskom društvu. Sudovi moraju slijediti ova tri uslova kad razmatraju i odlučuju o predmetima koji se tiču slobode izražavanja – navodi se u obrazloženju sudija Ustavnog suda.
Ustavni sud je, kako se konstatuje, našao da je u konkretnom slučaju miješanje u slobodu izražavanja Lepetića bilo propisano zakonom, odnosno članom 206, stav 1, 2 i 3 Zakona o krivičnom postupku. Sudije su ocijenile da se miješanjem u pravo podnosilaca žalbe težilo legitimnom cilju – održavanju autoriteta sudske vlasti.
– Ustavni sud je, međutim, utvrdio da miješanje u pravo na slobodu izražavanja podnosioca žalbe nije bilo opravdano i „nužno u demokratskom društvu”. Naime, u konkretnom predmetu podnosilac žalbe je u podnesku koji je uputio sudu opisao šta se događalo na raspravi pred sudom i da su sudovi prilikom osude podnosioca žalbe ograničili svoju analizu na činjenicu da navodi koje je istakao advokat predstavljaju omalovažavanje sudije, predsjednika suda, sudija i drugih učesnika. Sudovi se nijesu upustili u analizu proporcionalnosti u odnosu na ravnotežu između potrebe da se zaštiti autoritet sudske vlasti i zaštite slobode izražavanja podnosioca žalbe. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se razlozi koje su naveli domaću sudovi ne mogu smatrati „relevantnim i dovoljnim” da se opravda miješanje o kojem je riječ – navodi se u odluci sudija Ustavnog suda.
A.T.