U Crnoj Gori će 2100. godine živjeti svega 437.000 ljudi, od čega 49,4 odsto lica starijih od 60 godina, pokazala je analiza Ujedinjenih nacija (UN) o budućnosti svjetske populacije. Prema tim prognozama, u Crnoj Gori će za 85 godina živjeti čak 189.000 građana manje nego sad.
Prema analizi UN, populacija će nam iz dekade u dekadu biti sve starija. I dok je danas prosječna starost crnogorskog građanina 37 i po godina, ona će 2100. godine biti 48 godina i sedam mjeseci. U našoj državi danas živi 2,8 odsto stanovništva koje ima preko 80 godina, dok će 2100. godine te populacije biti 12,6 procenata.
Kako pokazuje analiza UN, 2015. godine u Crnoj Gori je 18,7 odsto osoba mlađih od 14 godina, 61,1 od 15 do 59 godina i 20,3 odsto preko 60 godina. Procenat ljudi od preko 80 godina je 2,8 odsto. Od 2050. procenat osoba mlađih od 14 godina pada na 14,9 odsto, na 54,6 procenata broj onih od 15 do 59 godina. Na 30,5 odsto porašće broj ljudi koji imaju preko 60 godina. Procenat ljudi od preko 80 godina raste na 6,6 odsto.
Predviđanja UN su da će nam populacija biti još starija od 2100, kada će biti 14,3 odsto mlađih od 14 godina, 48,9 procenata ljudi koji će imati između 15 i 59 godina, dok će procenat starijih od 60 godina iznositi 36,8 odsto.
U periodu od 2025–2030. projektuje se najmanji prosjek broja djece po ženi i iznosi 1,63. U periodu od 2015–2020. taj prosjek će iznositi 1,65. Prosjek je najveći bio u periodu 1975–1980. kada je iznosio 2,31, a predviđa se da će za period 2095–2100. iznositi 1,8 odsto.
Projekcije su da će životni vijek građanina koji se rodi u periodu 2015–2020. godine biti 76,6 godina, dok će 2095–2100. godine biti 86,2.
Stopa umrle odojčadi zadržaće se na procentu od 3,8 odsto do 2020. (na 1.000 živorođenih), dok će 2100. iznositi 3,3 odsto. UN predviđa da će smrtnost među djecom mlađom od pet godina biti 6,6 odsto u periodu 2015–2020, dok će za razdoblje 2095–2100. godine biti 4,3 procenta na 1.000 živorođenih.
U izvještaju se navodi da je u Crnoj Gori 1950. živjelo 395.000 stanovnika, 2015. godine 626.000, 2030. će biti 618.000, a 2050. godine 574.000.
I dok su projekcije da će broj stanovnika u Crnoj Gori da se smanjuje narednih decenija, na svjetskom nivou doći će do porasta populacije.
Vanredni profesor na UDG-u Zvezdan Vukanović smatra da je drastično smanjenje stanovništva Crne Gore u budućnosti, prema projekciji Ujedinjenih nacija, precizna slika trenutno negativne stope priraštaja u našoj državi. Ističe da ukoliko u Crnoj Gori ne bude bilo naseljavanja emigranata ili izbjeglica u većem broju, pretežno sa Bliskog istora (Sirije, Bejruta, Irana, Iraka) ili Kine, procjena od 437.000 stanovnika 2100. godine je realna.
– Procjene inostranih i crnogorskih demografa predviđaju da će broj stanovnika u Crnoj Gori 2100. biti u optimističnoj verziji 480.000, a u pesimističnoj 400.000, pa je cifra od 437.000 realno najostvarivija. Nije teško razumjeti i da je i najoptimističnija projekcija broja stanovništva 2100. veoma pesimistična i ukazuje na smanjenje od 20 odsto stanovništva, što je za jednu brojčano i geografski malu zemlju, a pritom i ekonomski nedovoljno razvijenu, veoma negativni društveni trend. Ovako veliki procenat pada stanovništva u suprotnosti je sa određenim nacionalnim projekcijama koje su godinama unazad veoma optimistično davane, očigledno bazirane na nedovoljno proučenim statističkim i demografskim modelima, po kojima će Crna Gora kao turistička destinacija biti veoma atraktivna za strance i da će se oni masovno doseljavati u nju – kazao je Vukanović za „Dan“.
Upozorava da je smanjenje broja stanovnika u Crnoj Gori u suprotnosti sa svjetskim trendovima, jer će u svijetu broj stanovnika 2100. godine porasti za 3,9 milijardi stanovnika u odnosu na 2015.
– Na sve drastičniji pad stanovništva u Crnoj Gori primarno utiču četiri faktora. Prvi je generalno nepovoljna ekonomska situacija u državi. Drugi je visoka stopa nezaposlenosti mladih, a posebno visokoobrazovanih (oko 11.000 diplomiranih studenata je nezaposleno u državi). Treći je nizak prosječni ljudski vijek i slaba zdravstvena zaštita, posebno starije populacije. Loša kadrovska politika, naročito prema mlađoj populaciji, takođe predstavlja jedan od okidača zbog čega posebno mladi, visokoobrazovani kadrovi iz Crne Gore napuštaju državu, kao i građani sjevera Crne Gore. Naime, visoko obrazovanje u Crnoj Gori veoma je nekonkurentno u odnosu na svjetske, pa čak i regionalne trendove – ukazao je Vukanović.
On smatra da je rješenje ovog ozbiljnog tekućeg i budućeg problema jedino moguće aktiviranjem svih segmenata društva na stručan, kompetentan i konstruktivan način.
– Nažalost, zbog tradicionalne ali i trenutne duboke ekonomske, ideloške, političke, kulturološke podjele društva u Crnoj Gori, kao i zbog niskog dijaloškog kapaciteta, sistemsko i strateško rješenje ovog izazovnog pitanja biće teško riješiti i putem postizanja parcijalnog kompromisa, a još manje eventualnog konsenzusa. Što se na rješenje ovog pitanja bude duže čekalo, to će najveću cijenu nedovoljno promišljene strategije snositi građani Crne Gore, jer je demografski pritisak sa istoka (Azije i Afrike) sve veći – upozorava on.
A.T.
Porodica nezamjenljiv kapital društva
Sociolog i redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Nikšiću Slobodan Vukićević kazao je za „Dan“ da smatra da ovakve analize nijesu osnovane i da je izražavanje demografskih kretanja u brojevima vrlo površna stvar i da često ukazuju na pogrešnu stranu.
– Mislim da ukoliko se i dalje bude razvijao mit o značaju porodice, koji u Crnoj Gori još postoji, do toga neće doći – objašnjava prof. dr Vukićević.
Svoje mišljenje zasniva i na istraživanju o demografskim kretanjima u Crnoj Gori koje je sproveo, a koje je pokazalo da u crnogorskoj kolektivnoj svijesti porodica i dalje važi za neiscrpni i nezamjenljivi kapital društva.
– Smatram da takav stav i vrijednost porodica ima i danas, bez obzira na sve probleme i neizvjesnosti koje se javljaju – navodi on.
Kako kaže, iako trenutno imamo mali rast nataliteta, taj broj može da zavara.
– Ako posmatrate u horizontali, vidjećete da imamo područja koja su u demografskoj dekadenciji – ukazuje Vukićević.
On navodi da brojevi o padu populacije, koje su predstavile UN, nijesu relevantni sa sociološkog stanovišta.