Advokat Vasilije Knežević pojasnio je da je saglasno ugovorima zastupao Opštinu Budva u nekim vrlo složenim predmetima od početka 2011. pa do maja 2016. godine i to, kako kaže, vrlo uspješno. On je to kazao odgovarajući na tekst „Advokat neosnovano tražio pola miliona”, objavljen u „Danu” 29. januara.
– Pretpostavljam da je u tekstu učinjena greška, pa je naznačeno da sam Opštinu zastupao u periodu od 2014. do 2016. godine. Ugovornim odredbama je precizirano da je „punomoćnik ovlašćen da preduzima sve pravne i faktičke radnje za koje ocijeni da su u interesu Opštine Budva.” Dakle, advokat nije pravni referent, pa da se konsultuje sa nadređenim o potrebi preduzimanja neke pravne radnje. Advokat ocjenjuje cjelishodnost pripreme obrazloženih i neobrazloženih podnesaka, izlazaka na ročišta, predlaganje određenih dokaza i dr. Sve te radnje definisane su zakonima, a naknada za njih Advokatskom tarifom. O svim preduzetim radnjama postoje tragovi u spisima predmeta. To su materijalni dokazi. Već u članu 1 advokatska tarifa imperativno određuje da nagrada i naknada troškova advokatu pripadaju za radnje obavljene po usmenom ili pisanom nalogu stranke. A nalog je u ovom slučaju vlastodavka precizirala ugovorom – nju po prirodi stvari interesuje samo uspjeh u svakom pojedinačnom postupku. Tarifa ne ostavlja prostora da naknadu i nagradu određuje stranka ili, pak, da to sud procjenjuje, već se to utvrđuje na način propisan tim podzakonskim propisom – objašnjava advokat Knežević.
Dodaje da naš pravni sistem poznaje sudsku praksu, ali su suvišni precedenti u tumačenju advokatske tarife.
– Tu je sve jasno, sve precizno definisano, počev od pokretanja postupaka pa do naknada za pravne lijekove. Notorno je da svaki državni službenik ili namještenik ima pravo na naknadu za rad izvan mjesta službovanja (u zemlji ili inostranstvu), ima pravo i na putne troškove, a Opština ovo pravo spori advokatu. Uzgred, neka davnašnja analiza pokazala je da je radno vrijeme u onoj velikoj Jugoslaviji nešto preko tri sata. Ljudi koji se bave ovim poslom dobro znaju da je njihovo redovno radno vrijeme 12 do 16 sati, pa još svakodnevno. Ono što se vidi u sudnici je vrh ledenog brijega – advokat treba i mora da se brižljivo, savjesno i odgovorno pripremi za svaku raspravu ili pretres. Naravno, podrazumijeva se da advokati plaćaju PDV i porez na dobit, doprinose i sve ostale obaveze koje im propisuju zakoni ove zemlje. Građani, po pravilu, imaju stereotipna očekivanja da sve ono što dolazi od države – u najširem smislu riječi – treba i mora da bude korektno. U ovom kontekstu da li je pošteno da već godinama vlastodavka ne postupa po ugovorima koje su zaključili njeni ovlašćeni predstavnici, da ništa ne plaća, pa da se koristi svim sredstvima da onemogući drugu ugovornu stranu, svoga punomoćnika, da u primjerenom roku ostvari pravo na ugovorenu naknadu, prizemno se ističući i da po tužbama postupa navodno nenadležan sud (iako je i to ugovoreno)?! Sudovi, po definiciji, moraju biti moćni stubovi svake države. Pa i male (ali po mnogo čemu velike, prije svega lijepe) Crne Gore. Sačekajmo njihovu definitivnu odluku. Pravda je spora, ali dostižna. Ona je temelj države – zaključio je Knežević.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
