Institut „Simo Milošević” se godinama dugoročno i svjesno urušava zbog pohlepe građevinara za građevinskim zemljištem, smatra bivši generalni direktor tog preduzeća Milorad Đurović, koji je i dugogodišnji konsultant Evropske banke za obnovu i razvoj i predsjednik OO URA za Herceg Novi.
– Institutom godinama upravljaju političari kojima je važniji stav partije nego profesionalni odnos prema, u nas i mnogo šire, jedinstvenoj instituciji – rekao je Đurović agenciji Mina biznis.
On je istakao da je radnicima Instituta više stalo do te kompanije nego njegovim upraviteljima i državnim fondovima, kao nezasluženim vlasnicima.
Komentarišući odluku Vlade da proda većinski paket akcija od 56,4 odsto u državnom vlasništvu britansko-američkom konzorcijumu IWG, Đurović je naglasio da se Institut ne prodaje strateškom partneru već dominantno građevinskim firmama.
– Konzorcijum se bazira na kompaniji koja gradi stanove za prodaju, veleprodajne i maloprodajne objekte. Tu nema čuvenih SPA kompanija iz Austrije, Njemačke, Češke, Italije ili Mađarske. Iz ponude se vidi da ovi kupci dominantno žele da grade i ruše – rekao je Đurović.
On je podsjetio da taj konzorcijum, prvo, gradi 55 kuća u parku Titove vile.
– Zamislite čuda, prva faza radova Titova vila i park oko nje. Oko druge faze i Dječjeg odjeljenja gradi se još neutvrđen broj kuća za prodaju na tržištu. U slučaju realizacije cjelokupnog investicionog plana imamo nevjerovatno povećanje kapaciteta sa 1,24 hiljade na čak 4,2 hiljade kreveta. Pitanje svih pitanja je zašto graditi nove kapacitete Instituta kada su i postojeći između 35 i 38 odsto iskorišćenosti – rekao je Đurović.
On je poručio da je jasno da to nije za potrebe pacijenta nego za kupce vila i stanova.
– Gotovo sam siguran da će već prve ili druge godine građevinskih radova biti prekinut program liječenja norveških pacijenata. To je definitivno kraj Instituta. Nekome to nije nimalo važno – kazao je on.
Đurović smatra da bi trebalo napraviti dokapitalizaciju ili urbanizovati i uz ograničenje gradnje prodati objekte i zemljište neprofitabilnih djelova, na primjer Dječje odjeljenje, i sredstva isključivo uložiti u rekonstrukciju i modernizaciju Druge faze i Titove vile.
– Prije privatizacije bi trebalo uvesti eminentnu stranu menadžersku kuću da upravlja Institutom ili obezbijediti strateškog partnera. Izbor među kandidatima bi bio jednostavan – ne koliko taj menadžment košta već kakav mu je RevPar, odnosno prihod po raspoloživoj sobi i za koja tržišta je specijalizovan – rekao je Đurović ističući da su Institutu potrebna nova tržišta.
J.V.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
