Najavljeno uvođenje akcize na ugalj, koje u Vladi pravdaju daljom harmonizacijom akcizne politike sa standardima EU, krajnje je kontroverzna odluka, smatra koordinator Istraživačkog centra MANS-a Ines Mrdović.
To iz razloga što će se, kako je navedeno u Nacrtu fiskalne strategije, sredstvima upravo iz tih izvora finansirati projekti za otklanjanje posledica zagađivanja vazduha. Početak primjene te mjere predviđen je za 2019. godinu, a neto efekti procijenjeni su na 4,6 miliona eura, odnosno po 2,3 miliona u 2019. i 2020. godini. Vlada od primjene te mjere očekuje i povećanje prihoda po osnovu poreza na dodatu vrijednost u iznosu od 0,8 miliona za te dvije godine.
– Najnovija Vladina najava o uvođenju akciza na ugalj krajnje je kontroverzna. Ovo posebno u kontekstu Vladinog objašnjenja iz Predloga fiskalne strategije, a gdje se planira da se novcem, koji se prikupi na ovaj način, finansiraju projekti za otklanjanje posledica zagađivanja vazduha. Dakle, ne radi se o punjenju prazne državne kase, već se akcize na ugalj uvode zbog finansiranja projekata u vezi sa zagađenjem. Ako je to stvarna namjera Vlade, onda se postavlja pitanje da li bi to faktički bila državna pomoć za kompanije čija postojenja zagađuju vazduh i koje su dužne da finansiraju takve projekte. Prije svega mislim na Elektroprivredu i Rudnik uglja Pljevlja (koje Vlada mimo javnosti pokušava da spoji u jednu kompaniju), odnosno Termoelektranu Pljevlja, kao najvećeg zagađivača vazduha u zemlji. Prema zakonu, zagađivač je dužan da plaća i potpuno je neshvatljivo da Vlada uvodi akcize na teret svih građana, kako bi kompanije oslobađala te obaveze – kazala je Mrdovićeva.
Elektroprivreda, kako je navela, godinama proizvodi struju iz Termoelektrane i zarađuje od prodaje te struje, bilo od potrošača u Crnoj Gori ili kroz izvoz, i iz svoje zarade treba da finansira projekte kojima će smanjiti nivo zagađenja u Pljevljima.
– Zbog rada Termoelektrane i Rudnika uglja proteklih decenija došlo je do ogromnog povećanja oboljenja kod Pljevljaka, a područje tog grada je, prevashodno zbog velikog broja rudokopa i deponija, značajno devastirano. S druge strane, iako su dvije kompanije koristile resurse Pljevalja, ulaganja u rekultivaciju i zaštitu životne sredine maltene su u potpunosti izostala. Podsjetiću da je EPCG nagomilala desetine miliona eura koje godinama drži u privatnim bankama, posebno u Prvoj banci Aca Đukanovića, pa neka sada od tog novca izdvoji dio i uloži u projekte za zaštitu zagađenja u Pljevljima. Umjesto toga Vlada planira da uvede akcize i na teret svih građana riješi goruće probleme u toj oblasti. Kada je u pitanju pljevaljski Rudnik uglja suvišno je napominjati da je ta kompanija uništila brojne lokacije u Pljevljima, a da je rekultivacija izostala, iako je to obaveza po osnovu Zakona o rudarstvu. Dakle, građani nijesu dužni da kroz akcize na ugalj plaćaju nešto što je obaveza zagađivača, zbog čega MANS poziva Vladu da odustane od ovog kontroverznog rješenja – navela je Mrdovićeva.
Momo Koprivica (Demokrate) naglasio je da su akcize na ugalj nazadan namet koji zanemaruje socioekonomske prilike građana.
– Osim što je nepravična, jer najviše pogađa najsiromašnije, akciza na ugalj je i neefikasna jer neće stvarati nikakav podsticaj za uvođenje tehnologija i proizvodnih metoda koje neće imati štetna dejstva po životnu okolinu. Umjesto uvođenja efikasnog sistema ekološkog oporezivanja, u Crnoj Gori će se desiti apsurd da siromašni plate cijenu koju društvu nameću krupni zagađivači. Vlada želi da pristupi rješavanju ekoloških problema sa tanjeg kraja, jer ne smije da udari na tajkune, odnosno ne vodi računa o sirotinji, a fokus stavlja na profit režimskih favorita koji su proizvođači najvećih ekoloških problema – naveo je on.
Koprivica smatra da ekološke probleme treba rješavati uvođenjem standarda koji će modifikovati svijest i ponašanje potencijalnih zagađivača, kao i promovisanjem čistih tehnologija, pa tek onda akcizama i porezima.
– Krupna preduzeća koja proizvode enormno zagađenje, ne treba da uživaju subvencije, već moraju biti podvrgnuta efikasnim standardima i natjerana da uvode tehnologije koje nijesu štetne po životnu sredinu. Nema rješavanja ni ekoloških ni ekonomskih problema ako se ne raskrsti sa sistemom privilegija, a Rudniku uglja, u kojem brat šefa režima ima akcije, uporno se gleda kroz prste kad je u pitanju višemilionski dug po osnovu poreza na dobit, iako je to preduzeće ostvarivalo milionske profite – smatra Koprivica.J.V.
Luksuz ne oporezuju
Koprivica smatra da će se uvođenje akciza na ugalj u vidu povećane cijene prevaliti na one subjekte koji nemaju alternativu kad je u pitanju obezbjeđenje energije i ogreva.
– Vladu samo zanima kako da dođe do izdašnih sredstava, i uglavnom to čini nametanjem akciza na dobra za kojima je tražnja prilično neelastična, odnosno na dobra koja su potrošači prinuđeni da plaćaju bez obzira na rast cijene. Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja u kojoj akcize ne dotiču luksuzna dobra radi pravičnosti. Radi se o nepravičnoj mjeri koja neće jednako pogoditi sve građane. Uz podizanje stope PDV-a i ostale namete, ova akciza je dio paketa za masovnu ekonomsku eksploataciju domaćinstava – naveo je Koprivica.