Definisana poljoprivredna strategija pomogla bi domaćim proizvoiđačima kako kod proizvodnje, tako i prilikom plasmana domaćih proizvoda, a proizvođači smatraju da svaka država ima način i sistem za odbranu svoje poljoprivrede, ali što se tiče sistema i organizacije proizvodnje u Crnoj Gori, ona nije na zadovoljavajućem nivou.
Predsjednik Udruženja poljoprivrednika iz Malesije Željko Milić smatra da se poljoprivreda svela na puko preživljavanje.
– Prespavali smo 15 godina i u tom periodu su propuštene bitne stvari čije se posledice danas osjećaju, a to je u prvom redu reforma poljoprivrede. Crnogorska poljoprivreda je do te mjere usitnjena, da svaki laik može da zna da to tako neće moći da funkcioniše. Kod nas su dolazili i Francuzi i Hrvati, ogranizovali seminare, pokušavali da nas nauče i usmjere i uvedu u nešto što treba da radimo, a zaposleni u Ministarstvu poljoprivrede su se tada podsmijavali tim programima. Poenta priče je da bez formiranja kooperativa, zadruga, klastera, ovako usitnjena proizvodnja ne može da funkcioniše – kazao je on.
Milić je naglasio da i sami proizvođači, koji se, smatra, nalaze u bezizlaznoj situaciji, treba da shvate da se na tržište ne mogu pojaviti sa tonom ili dvije paradajza.
– Onog dana kad se krene u formiranje zadruga ili udruženja koja će da čine od pet do 25 proizvođača, moći ćemo da pariramo bilo kojoj državi u okruženju i da prodamo svoje proizvode, ali i da planiramo proizvodnju. Način na koji mi trenutno funkcionišemo jeste lažna poljoprivreda, što ne vodi nigdje i kraj je već došao, samo što to nećemo da vidimo – rekao je on.
Prema njegovim riječima, niko ne može da zna unaprijed šta će se prodavati u narednoj godini i za čim će tražnja biti povećana.
– Što se tiče uvoza, on je nešto manji ove godine, a nije moje da odgovorim na to na koji način je taj uvoz smanjen. Svaka država, bila ona članica EU ili ne, ima način da redukuje uvoz u količinama koje su realne – rekao je on.
Milić je naglasio da formiranjem kooperativa proizvođači koji formiraju udruženje dogovaraju se šta će da proizvode.
– Ako imamo 10 proizvoda, a 25 kooperanata, logično je da neće svi da proizvode isto, i to je taj sistem planirane proizvodnje, jer niko ne može da zna plan šta će se prodavati, a šta neće. Prednost je to što će proizvođači koji su zajedno, imati ozbiljniju proizvodnju, druga prednost je što neće svi proizvoditi isto i to je ta selakcija i planirana proizvodnja, a što se potpuno pogrešno prenosi u javnosti, kao nekakvo nagađanje šta će da prođe iduće godine. Ili ugovorena proizvodnja sa nekim gigantima koji mogu da otkupe kompletnu proizvodnju u određenom dijelu godine kada to može da se proizvede – rekao je on.
Milić kao glavne razloge zbog čega se proizvođači ne udružuju vidi prvenstveno u tome što mi nemamo takvo iskustvo.
– Zadruge, odnosno kooperative, posebno kod usitnjene proizvodnje kakva je kod nas, ne mogu da se osnuju i pokrenu bez učešća jednim dijelom države u organizaciji. Ne možete da očekujete od 20 proizvođača koji su razbacani po selima da postanu jedna firma, odnosno ozbiljna organizacija. Da je država uložila u 10 takvih udruženja po 20 hiljada eura, da se takva udruženja pokrenu i da se ljudima na djelu pokaže šta treba da rade, sad bi bilo drugačije – rekao je on.
Predsjednik sindikata duvanske, poljoprivredne i prehrambene industrije Veljko Baošić podsjetio je da je taj sindikat prije dvije godine pokrenuo akciju – Kupujmo domaće, kako bi se uvoznički lobi stavio pod neku kontrolu.
– Smatram da smo mi mala zemlja i mogli bismo lako da uvežemo sve potencijale i da osmislimo, planiramo i smatram da bismo mogli domaćom proizvodnjom da pokrijemo tržište, posebno u periodu turističke sezone, te da se uvoze samo oni proizvodi koji ne uspijevaju u Crnoj Gori. Predlagao sam da se formiraju poljoprivredna udruženja – naveo je on.
Istakao je da je bilo govora vezano za uvezivanje turističke privrede sa domaćim proizvođačima, ali da to nije urodilo plodom iz razloga što bi trebalo da se uveže najmanje 20 proizvođača koji bi imali da ponude grupu proizvoda ugostiteljima.
– Uvoznički lobi je, prema mom mišljenju, najveći problem iz prostog razloga što u svakom momentu može da uveze šta god hoće i u kojoj god mjeri hoće, a sve se pravda evropskim direktivama. Međutim, svjesni smo toga da sve to može da se normira i da se smanji uvoz, jer uvozimo proizvode kojih imamo u Crnoj Gori, kao što je na primjer voda, paradajz, iako znamo da je domaći kvalitetniji. Uvozimo bijeli luk iz Kine, krompir, i to je upravo najveći problem domaćeg proizvođača – rekao je Baošić ističući da se gase preduzeća koja se bave poljoprivredom, pri čemu su oštećeni radnici, poput fabrike Bjelasica Rada ili Primorke iz Bara.
J.V.
Milić: Ivanović – elementarna nepogoda
Milić smatra da je bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović bio, kako je kazao, elementarna nepogoda za domaću poljoprivredu.
– On je najveća katastrofa koja nas je zadesila u poslednjih 50 godina, jer sve što je bilo pokrenuto, taj čovjek je ugasio. Odmah nakon što je imenovan za ministra, obratio se poljoprivrednicima i poručio im da ne proizvode viškove proizvoda koje ne mogu da prodaju. Zamislite ministra poljoprivrede, kojem domaći proizvod na tržištu čini ukupno 15 odsto do 20 odsto, da on ima višak, dok 85 odsto uvozi. Pitam se odakle je taj čovjek stigao u Crnu Goru i ko ga je postavio za ministra poljoprivrede – kazao je Milić.
Tvrdi da je Ivanović ugasio sve što su uradili nekoliko ministara prije njega, počev od otkupa.
– Hladnjaču koju smo mi napravili u prethodnom mandatu sadašnjeg ministra poljoprivrede Milutina Simovića, Ivanović je izdao drugima i sada se tamo skladište proizvodi iz Italije i Albanije, iako je hladnjača namijenjena za naše proizvode. Sad bi neko poslije njega trebalo da bude naučnik da bi ponovo pokrenuo neke stvari, koje je Ivanović pogasio za četiri godine – poručio je Milić.