PIŠE: DR BRANKO BABIĆ
Prvi opis bataljonskog barjaka datira iz 1905. – dopis Ministarstva inostranih djela Crne Gore odgovarajućem ministarstvu Engleske. Iz njega se vidi da se na crvenom polju sa bijelim obrubom nalazio dvoglavi orao sa vladarskim inicijalima na štitu. Orao drži u kandžama vladarske inicijale (skiptar i šar).
U Narodnom muzeju Crne Gore označena su četiri barjaka kao bataljonska. Jedan pripada Cucko-ćeklićkom, a drugi Ceklinsko-dobrskom bataljonu. Te zastave su sa jednim licem, pravougaonog su oblika, mašinski rađene od dvije vrste tkanina. Polje barjaka je crvene boje, sa širokim bijelim obrubom. Ipak, među njima postoje tipske razlike. Na jednoj zastavi dvoglavi orao je sa ispupčenim raširenim krilima, a na drugom tipu su izdubljeno raširena krila. Na jednom tipu je gusto perje orla i krzno lava sa plavim, a na drugom sa smeđim nitima, a i krune se razlikuju po obliku i bogatstvu ukrasa – kamenja. Čak inicijali na štitu nijesu jednaki po obliku i naglašenosti izrade. Pa ni šar nije isti. Jedan je plave boje, sa vertikalnim i horizontalnim okovom, a drugi sa horizontalnim širokim okovom. Razlika postoji i u širini obruba. Postoje razlike i u dimenzijama zastava, mada se kreću oko 130h115 do 119 cm. Primjetna je razlika u širini bijelog ruba – od 11 do 15 cm.
Brigadni barjaktari se u dokumentima prvi put pominju 1885. godine, a brigadni barjaci tek 1900. godine, kada je bilo neophodno izraditi 9 brigadnih barjaka za devet barjaktara postojećih 9 brigada. Cijena po barjaku je 25 fiorina, jer su oni rađeni od kvalitetnijeg materijala.
Citirani dokument iz 1905. g. kaže: „Brigadne zastave se ne razlikuju od batalionskih osim u kvalitetu korišćene tkanine”. Poznat nam je samo jedan brigadni barjak, kao i na fotografijama NM CG.
Zastave su pravougaonog oblika, na crvenom polju sa bijelim obrubom nalazi se dvoglavi orao bijele boje, sa svim komponentama kao i bataljonski, uključujući i lava i krunu. Nema bitnijih razlika u likovnoj obradi između bataljonskih i brigadnih barjaka.
Jedno vrijeme – u doba knjaza Danila, i kraće vrijeme u doba knjaza Nikole, postojali su i gardijski barjaci. Nema sačuvanih, ali ostao nam je njihov opis kod Rada Turova Plamenca. Na crvenom polju nalazi se bijeli dvoglavi orao. K. Petković pominje tri tipa crnogorskih zastava, a pretpostavlja se da se termin „znamja” odnosi na gardijsku zastavu. Ova zastava bar po Plamenčevu sjećanju bila je u funkciji od 1858. do 1871. ili 1880. g., kada je Garda ukinuta. O postojanju ove Garde svjedoči i pismo vojvode I. Plamenca , koji iz Beča traži da se pronađe i pošalje barjak koji je u doba knjaza Danila „garda nosila”.
Oslobođenje gradova u Veljem ratu uslovilo je ustanovu nove vrste vojničkih zastava– gradski ili tvrđavski barjaci.Najprije su ustanovljena dva barjaka za Bar i Volujicu . Nešto kasnije naručena su i dva barjaka za Ulcinj, potom i za Nikšić, Spuški grad, i tako dalje. Ovi barjaci su bili veći od drugih zastava, a rađeni od čvrstog platna – „jakog zbog vjetra”. Sačuvan je i dokument, kojim Vojna uprava isplaćuje račun za 4 velja barjaka za tvrđave. Izrađeno je nekoliko desetina velikih zastava za „fortice” od bijelog „burata”, a dobavljene su iz Trsta 1881. godine.
Ove tvrđavske zastave su bile sa simbolom dvoglavog orla i lava na crvenom polju. Ministarstvo vojno je dalo i uputstva kako da se rukuje sa ovima zastavama, kada da se ističu, a kada da se spuštaju ili sklanjaju, zavisno od prigodnih svečanosti i vremenskih prilika. Barjak se za svečanost dizao prije izlaska Sunca, a skidao se „u zalaz Sunca”. Istican je blagdanima i nedjeljom, pri dolasku i bavljenju Gospodara, i samo ako je lijepo vrijeme, jer se pazilo da se barjak ne pocijepa zbog lošeg vremena. Navodi se postupak s barjacima u Podgorici i Nikšiću .
Dimenzije ovih zastava su bile veće od ostalih barjaka. Dvije ovakve zastave izrađene u Trstu bile su po tri metra dužine i 240 cm širine. Najzad, ove zastave su isticane na tvrđavama, gradovima, vojnim slagalištima, uopšte na vojnim objektima, vojnim stanovima i tako dalje.
Mi u ovom tekstu nijesmo tretirali državne, odnosno dvorske i dinastičke zastave, već smo obrađivali samo vojničke barjake.
Obradili smo, dakle, razvojni put crnogorskih vojničkih barjaka od kraja XVII vijeka do kraja nezavisne Crne Gore. Opisali smo sve vrste tih barjaka u kontekstu razvoja crnogorske države. Preostalo je da se obradi funkcija i značaj tih barjaka, kao i njihove narudžbine. Takođe, preostaje da se opišu barjaktarski grbovi, kao i njihove izrade i nabavke.
Po barjacima se raspoznaje sopstvena i neprijateljska vojska. Barjak je smatran svetinjom, čuvanom po cijenu života, pa se nije dopuštalo da padne u ruke neprijatelja. „Barjak je bio ponos i relikvija”. On se nije ispuštao iz ruku dokle god je bio u posjedu porodice, zatim bratstva muškaraca sposobnih i zaslužnih da ga nose.
(NASTAVIĆE SE)