PIŠE: DR BRANKO BABIĆ
Barjaci su naručivani iz Beča, a pretežno iz Trsta od firme „Širović-Damjanović”. Iz Trsta su naručivani barjaci i 1873. godine. Te godine poslato je iz Trsta za Cetinje 70 barjaka, za 285 fiorina i 60 novčića – 4,08 fiorina po komadu. Godine 1875. vojvoda Ilija Plamenac šalje barjak da se po tom uzoru napravi 100 barjaka iz Trsta po cijeni od 428 f i 40 novčića. Izrađeni barjaci su plaćeni 31. oktobra 1876. god.
Neko vrijeme, u toku rata 1876–1878. i neposredno iza njega, domaće zanatlije rade barjake, a naručivani su i iz Kotora. Po zapovijesti vojvode Boža Petrovića kupljen je u Kotoru materijal za izradu 20 barjaka, a zatim za još tri barjaka. Po nalogu I. Plamenca zanatlija Jovan Popović izradio je 17 barjaka, a na molbu vojvode Maša Vrbice, nepoznati zanatlija izrađuje 39 barjaka za brigadu Lazara Sočice. Materijal za zastave nabavljen je iz Kotora preko nekog Jovana sa Njeguša i od Jovana Pipera. Pominje se i „Maragun” Filica i Jovan Piper u izradi ovih zastava.
Potrebe za četnim barjacima su velike, pa I. Plamenac traži da se pošalje u Beč barjak stare Garde rađen u doba knjaza Danila i jedan vojnički od vunene tkanine rađen u Trstu. Naručeno je tada (1880. g.) 100 barjaka.
Poslije crnogorsko-turskog rata (1876–1878) bili su potrebni veliki i jaki barjaci za gradove i tvrđave, pa je iz Trsta nabavljeno 60 „veljijih zastava za gradove i fortice”: 54 bataljonska, 9 brigadnih i 100 četnih barjaka.
Ponekad su barjaci rađeni i u Kotoru, ili kod domaćih zanatlija. Tako je isplaćena Stana Njeguška za dva bremena barjaka prenesenih iz Njeguša na Cetinje.
Materijal za barjake kupovan je u Kotoru. Tako se na državni račun plaća Jovanu Piperu 3 lakta „bumbažina” i 5 lakata „kambrika”.
Barjaci su rađeni od platna, odnosno svile bijele i crvene boje. A turske zastave su najčešće crvene i bijele boje, pogodne za prepravku u crnogorske. Rađene su, kao što rekosmo, i od svile turskog i mletačkog porijekla, a crvena i bijela boja su široko primjenjivane na vizantijskom i srpskom dvoru. Inače, žuta, plava, crna i bijela su takozvane carske boje.
Vidjeli smo da su narudžbine barjaka vršena u inostranstvu, a posebno u Trstu. Iz arhiva Ilije Hajdukovića uočava se da se oko zastava korespondiralo sa „Banderistom” iz Trsta, zatim sa firmom Rugger Luigia i firmom Eduarda Vippe. Tamo su naručivani razni barjaci. Materijal za izradu barjaka nabavljan je u Kotoru.
Cijene barjaka su bile različite, zavisno od vrste barjaka, kvaliteta materijala, kao i samih firmi gdje su barjaci naručivani. Tako jedan liferant zastava nudi cijenu od 5 kruna po metru zastave, 8 kruna za 1,50 metara, 2 metra za 13 kruna, 2,50 metra za 16 kruna, od 3 metra 22 krune, od 4 metra 36 i od 5 metara 60 kruna. Ana Pucalovich iz Trsta dala je sljedeće ponude za zastave: 130h100 cm 24 krune, 200h138 cm 30 kruna, 300h165 36 kruna 400h220 cm 50 kruna i 500h280 cm 70 kruna. Međutim, kvalitetniji barjaci od vune, sa crnogorskim grbovima (dvoglavi orao), stajali su 1 m – 28 kruna, 2 m – 46 kruna, 3 m -70 kruna i 4 m – 100 kruna.
Sredinom XIX vijeka (1854. godine), u doba knjaza Danila, počela je nova organizacija i formacija crnogorske narodne vojske, zasnovana na patrijarhalnoj plemenskoj i bratstveničkoj – seoskoj podjeli. U tada ustanovljenim plemenskim kapetanijama plemenski kapetani su sjedinili u svojim rukama upravnu i vojnu vlast. Stotine su bile nešto manje jedinice formirane po selima, manjim bratstvima, ili djelovima većih bratstava. Stotine su se dijelile na desečarije – zaselak, manja sela ili bratstva. Desečari su bili kao kmetovi-pomoćnici kapetanima. U ovoj „krstonosnoj” vojsci kapetani su bili u dvojnoj funkciji – komandanti bataljona, i istovremeno upravitelji kapetanije. Uredbom od 1875. godine i kasnijim uredbama bila je, makar i formalno, odvojena građanska – upravna od vojne vlasti.
Knjaz Danilo (1851–1860), prelaskom na svetovni oblik vladavine, osniva kapetanije i vrši reorganizaciju vojske. Stoga se već 1854. godine izrađuju grbovi za senatore, perjanike, kapetane i stotinaše, naravno i za stotinaške barjaktare.
Vojnički grbovi (starješinske oznake) nošeni su na kapi. Nije poznato da su ih Crnogorci nosili u ranijim vremenima za doba Petra I i Petra II. Vojnički glavari se ne prepoznaju nekom posebnom simbolikom. Procesom formiranja javne vlasti i izgradnjom crnogorske države pojaviće se i prve vojničke oznake. Ustanova perjanika je početak znakova vojničkog prepoznavanja. U doba Petra II perjanici, noseći narodnu nošnju – kao uniformu, na kapama su nosili inicijale – početna slova nahije kojoj su pripadali. Recimo perjanik iz Katunske nahije nosio je na kapi izvezena slova „KN”.
„Knjaz Danilo je uveo originalan i vrlo uočljiv sistem označavanja svojih političkih i vojnih funkcionera”. To prepoznavanje vršio je nošenjem metalnih oznaka (grbova) na kapi, koji istovremeno pokazuju „rang i pripadnost”.(NASTAVIĆE SE)