PIŠE: DR BRANKO BABIĆ
Grb stotinaškog barjaktara iz doba knjaza Danila nije sačuvan, ali poznat nam je po opisima poznavalaca prilika u Crnoj Gori - Konstantina Petkovića, ruskog konzula u Dubrovniku i Rada Turova Plamenca. Petković kaže da se barjaktarski grb sastoji od krsta sa sabljom “u koju je utkana srebrna zastava”, a u krstu su inicijali “DI”, dok Plamenac kaže da je osnovni dio grba krst, “ispod krsta jedna sablja, a uz nju koplje s barjakom”.
Evo detaljnijeg opisa: jako kriva sablja je k vrhu vertikalno savijena. Na njoj četni poveći krst sa ravnim osnovama krakova. Učvršćen je sa sabljom jednim vertikalnim ispustom lijevog kraka, a desni krak krsta je pričvršćen za katarište barjaka. U centralnom dijelu krsta, u kružnom vijencu, su inicijali “DI”. Koplje, odnosno katarište, je vertikalno u balčak sablje. Na katarištu pod kopljem je manja zastava nepravilnog kvadratnog oblika, jer je donja ivica koso postavljena. U sredini zastave je mali krst. Grb je tačkasto izgraviran, a sablja je sa polukružnim gravirama. Ovakvi su i četni, bataljonski i brigadni grbovi, ali tako što je četni grb srebrne boje, bataljonski sa pozlaćenim barjakom, a brigadni sav pozlaćen. Svi ovi grbovi rađeni su od srebra, a imali su u sredini velikog krsta inicijale “NI”.
Gardijski grbovi u doba knjaza Danila su specifični. Svi gardisti su imali i nosili grbove “od žutog bakra”, odnosno pozlaćene, gdje je dvoglavi orao raširenih krila bio centralni dio (simbol) grba. Naravno, bili su inicijali “DI” na grudima orla, zatim lav ispod orla. Uz dodatak posebnih elemenata, na ovakvoj osnovi oblikovani su starješinski grbovi garde .
Barjaktar garde imao je osobni grb. Sablja i zastava isti su kao već opisani. Na njemu je specifični dvoglavi orao, uzdignutih, ali jako raširenih krila, sa krunom na glavama i lavom i Danilovim inicijalima na grudima. Položaj mu je poseban: repom se oslanja na sablju, lijevim krilom se veže za vrh oštrice sablje, a desnim krilom za katarište ispod koplja. Rađen je od pozlaćenog srebra.
Napominjemo da Danilova reforma i starešinska hijerarhija ostaju bez promjena do 1871. godine. Po državnim rashodima iz 1863. godine bilo je 150 barjaktara. Vojna organizacija se nije mijenjala do 1871.g., pa barjaktarski grb zadržava opisanu formu i kompoziciju, sem zamjena inicijala sa “NI”.
Velikom vojnom reformom 1870. i uredbom 1871. izvršene su radikalne promjene u vojsci. Barjaktare nije zahvatila, izuzev što su stotinaški barjaktari, s obzirom na formiranje četa preimenovani u četne barjaktare, čiji broj je narastao. Barjaktarski grbovi su ostali nepromijenjeni.
Reformom iz 1880, uključujući i popis crnogorske vojske iz 1884, izvršene su promjene kod barjaktara – stari i iznureni barjaktari se zamjenjuju mladim, svježim kadrom. Ustanovljavaju se novi rangovi kod barjaktara: bataljonski i brigadni, sa grbovima kako je već rečeno. Izrađeni su i grbovi, koji su se razlikovali od četnih samo po boji: zlatna boja djelimično za bataljonske i zlatna u cjelini za brigadne barjaktare.
Barjaktar alajbarjaka do osamdesetih godina XIX vijeka nije imao grba. Grb alajbarjaktara se bitno razlikovao u odnosu na četne, bataljonske i brigadne grbove. Ovaj grb je zadržao sablju i zastavu ostalih grbova. Centralni amblem, odnosno simbol, jeste dvoglavi - krunisani orao, koji se sa lavom ispod (sa 3 noge lava) oslanja na sablju. Orao u kandžama drži šar (lijeva kandža) i u desnoj skiptar. Na malom štitu na orlovskim grudima su inicijali knjaza Nikole , a nad glavama je vladarska kruna. Dodajmo i to da se osim preko lava orao veže desnim krilom za dno koplja. Taj orao je senatski ili vojvodski grb. Njegove dimenzije su: dužina 6,6 cm, a širina 6 cm, dok su dimenzije četnog, bataljonskog i brigadnog barjaktarskog grba uglavnom: dužina 6, a širina 5,5 cm. Ovi grbovi iz osamdesetih godina ostaće neizmijenjeni do kraja postojanja nezavisne Crne Gore .
Vojvoda Simo Popović je predložio ministru vojnom da se za muhamedanske vojne časnike Ulcinja izrade grbovi bez krsta. Veliki krst na barjaktarskim grbovima nije se slagao sa islamom. Na Cetinju je usvojeno da se umjesto velikog krsta stavi šestokraka zvijezda. Naručeno je 12 barjaktarskih grbova bez krsta 1881. g. Godine 1906. Ministarstvo vojno naložilo je komandantima Ulcinjskog bataljona da ulcinjski časnici prihvate propisane grbove i da se zamijene grbovi szvijezdom. Mehmed-beg Resulbegović izjavljuje da je “za sada” nemoguće “upozoriti novopostavljene barjaktare da nose grbove sa krstom” već traži da se nose dosadašnji grbovi sa zvijezdom. Ministarstvo vojno naređuje da Resulbegović , komandant Ulcinjskog bataljona, pozove novopostavljene barjaktare i saopšti im “da nije nikako moguće u našoj vojsci nositi nepropisne grbove, pa ko ne bi pristao da nosi propisni grb, taj ni barjaktar ne može biti. Komanda III brigade javlja ministarstvu vojnom da su novopostavljeni barjaktari u Ulcinju pristali da nose propisne grbove”.(NASTAVIĆE SE)