Piše: Miljan STANIŠIĆ
Nastavni planovi i programi svjetovnih škola od njihovog formiranja nijesu bili jedinstveni i zavisili su od nivoa obrazovanja i stručnosti malog broja tadašnjih učitelja. Bez obzira što su bili određeni predmeti koji su se trebali izučavati i to Čitanje, Pisanje, Računanje, Srpska gramatika, Sveštena istorija, a kasnije i Crtanje, Pjevanje, Istorija Crne Gore i drugi nastavni predmeti, pojedini učitelji su nastavu ograničavali samo na Čitanje, Pisanje, Molitvu Bogu i Račun. Od 1864. do 1870. godine bili su propisani sledeći nastavni predmeti za osnovne škole: Čitanje srpsko i slovensko, Sveštena istorija, Hrišćanska nauka, Srpska gramatika, Geografija, Mala fizika, Crkveno pojanje i Pismeni sastavi. Međutim, pojedini učitelji su neke od ovih nastavnih predmeta redukovali, sve dok za glavnog školskog nazornika nije određen Milan Kostić, dotadašnji rektor Cetinjske bogoslovije, koji je sačinio jedinstveni i obavezujući nastavni plan i program osnovnih škola, koncipiran prema dotadašnjim pedagoškim dostignućima, kao i iskustvima škola izvan Crne Gore. On je u susret školskoj 1870–1871. godini širio kampanju za stvaranje uslova da se što više djece upiše u škole. To je dalo rezultate, tako da su nakon školske 1869–1870. godine, kada je bilo oko 300 učenika i 12 učenica, školske 1870–1871. godinu nastavu pohađala 1352 učenika i 72 učenice, raspoređeni u 31 školu u Crnoj Gori i Brdima. Taj jedinstveni nastavni plan i program obuhvatao je sledeće predmete: Nauka vjere, Srpski jezik, Crkvenoslovenski jezik, Račun i Crkveno pjevanje. Ti predmeti su izučavani u sva četiri razreda osnovne škole, s tim da su za svaki naredni razred školski nastavni planovi i programi za pojedine nastavne predmete bili kompleksniji. Pored već navedenih nastavnih predmeta za 3. i 4. razred izučavani su i Istorija, Zemljopis i Gazdinstvo, a nastava za 4. razred iz ovih predmeta je bila složenija od onih iz 3. razreda. Navedene mjere su uticale na zamah razvoja prosvjete, tako da je i u Bjelopavlićima otvoreno još nekoliko škola.
Novi, dopunjeni nastavni planovi i programi za osnovne škole urađeni su nakon Veljeg rata 1878. godine i to: za prvi razred Nauka hrišćanska, Srpski jezik, Račun i Gimnastika, a od drugog do četvrtog razreda, pored tih predmeta, i Praktična geometrija, Zemljopis, Istorija, Prirodopis, Jastastvenica, Krasnopis, Crtanje, Pjevanje i Slovenski jezik. Sledeći nastavni planovi i programi urađeni su 1895. godine i bili su skoro isti kao prethodni, s tom razlikom što je u nastavi pridodat predmet Poznavanje i njegovanje čovječjeg tijela, a pored navedenih nastavnih predmeta, za ženske škole se izučavao i predmet Ručni rad i kućarstvo.
Nastavni planovi i programi za 1907/1908. školsku godinu unijeli su znatne izmjene u kvalitetu i sadržini gradiva, kao i u metodici nastave koja je bila prilagođenija uzrastima učenika. Pored redukovanja broja predmeta sa 15 na 9, izvršena je i njihova sistematizacija, tako da je sa istim fondom časova kvalitet nastave bio bolji, time što su nastavni predmeti bili sažetiji, prilagođeniji i na taj način i razumljiviji učenicima. U ovoj reformi obrazovanja za osnovne škole bili su zastupljeni sledeći nastavni predmeti: Nauka hrišćanska, Srpski jezik sa slovenskim čitanjem, Srpska istorija sa zemljopisom, Crtanje i lijepo pisanje, Pjevanje, Gimnastika i dječje igre, Računica s geometrijskim oblicima, Poznavanje prirode s poljoprivrednim poukama i Ručni rad. Nastavni plan i program za gimnazije (osmogodišnje obrazovanje) bio je složeniji, pa su bili zastupljeni sledeći predmeti: Hrišćanska nauka, Srpski jezik, Ruski jezik, Njemački jezik, Francuski jezik ili grčki, Latinski jezik, Geografija, Istorija, Jestastvenica, Fizika s hemijom, Matematika, Filozofska prepedevtika, Poznavanje državnog uređenja, Higijena, Kaligrafija, Crtanje, Pjevanje i Gimnastika. Takođe su i u nastavi Bogoslovsko-učiteljske škole od 1907. godine izvršene kvalitativne promjene, tako što su uvedeni predmeti iz prirodnih i društvenih nauka. Nastava u toj školi je bila daleko složenija i svestranija od prethodnih, s obzirom da su se u njoj stvarani budući učitelji ili sveštenici, koji su bili među najcjenjenijim zanimanjima. Umjesto trogodišnjeg učenja, uvedeno je četvorogodišnje pohađanje nastave. Nastavni predmeti Bogoslovsko-učiteljske škole iz 1907. godine su bili: Sv. pismo sa hermenevtikom, Liturgika sa crkvenom arheologijom, Kanonsko pravo, Istorija hrišćanske i srpske crkve s partologijom, Dogmatika s polemičkim bogoslovljem, Moralka, Pastirka, Apologetika, Omilitika, Pedagogika (teorija nastave, didaktika, metodika svih predmeta u osn. školi), Srpski jezik, Ruski jezik, Crkveno-slovenski jezik, Istorija srpskih zemalja i Crne Gore, Matematika, Prirodne nauke, Poljoprivreda, Higijena s domaćim liječenjem, Poznavanje zakona (državno i društveno uređenje), Crkveno pojanje, Crtanje i krasnopis, Gimnastika s vojnim vježbanjem i Ručni rad. Sadržaji nastavnih predmeta su bili prilagođeni učenicima, budućim sveštenicima i učiteljima, u sticanju neophodnih znanja, a metodika nastave je omogućila da se oni što bolje snađu u obradi gradiva, steknu i prošire znanja iz različitih oblasti. Nastavni planovi i programi iz 1907. godine bili su obavezujući po Zakonu o narodnijem školama u Kraljevini Crnoj Gori, i po njima su učili i učitelji koji su se 1916. godine pobunili protiv promjene nastavnih sadržaja koju su nametnuli austrougarski okupatori.
(Nastaviće se)