Izmjenama Zakona o parničnom postupku, koje su nedavno usvojene u Skupštini, građanima je zaprijećeno da će ukoliko se usude da tuže državu, u slučaju da izgube spor, plaćati velike novčane sume za sudske troškove. Shodno tim propisima, građani koji procijene da su im državni organi i službenici povrijedili prava i zbog toga odluče da potraže pravdu, ukoliko im tužbeni zahtjev bude odbijen, osim troškova za svog pravnog zastupnika, moraće da plaćaju i zaštitnika imovinskopravnih interesa države. Građani će tako puniti državni budžet plaćajući radnje zastupnika države koji za svoj posao u svakom slučaju prima platu.
Podgorički advokat Slobodan Smolović kazao je da su ove izmjene Zakona o parničnom postupku (ZPP) neustavne i da ograničavaju pravo građana na pristup sudu, te da su isključivo motivisane smanjenjem broja tužbi protiv države.
– Građani će pod prijetnjom plaćanja visokih parničnih troškova državi, a zbog loše ekonomske situacije u društvu, izbjegavati da se upuste u sudski spor radi zaštite svojih prava, postupku u kom bi provjerili zakonitost rada države i njenih organa, te sankcionisali eventualnu povredu njihovih prava za koju smatraju da je odgovorna država – smatra Smolović.
On je objasnio da je ovim izmjenama propisano da zaštitnik imovinskopravnih interesa države ima pravo na naknadu sudskih troškova kao advokat u slučaju da tužbeni zahtjev građanina bude odbijen.
– Opšte je pravilo ZPP-a da stranka koja uspije u sporu, odnosno čiji se tužbeni zahtjev ispostavi kao osnovan, ima pravo na naknadu sudskih troškova od protivne strane. Ovi troškovi podrazumijevaju naknadu plaćenih taksa, vještačenja, zatim nagrade na ime sastavljanja tužbe, žalbe, podnesaka, zastupanja na ročištima i sl. Drugim riječima, sve troškove na ime nagrade za rad advokata građani će plaćati ukoliko izgube spor protiv države, iako nju nije zastupao advokat, već zaštitnik imovinsko-pravnih interesa države. Ovim izmjenama po prvi put se propisuje pravo države da, u slučaju da uspiju u nekoj parnici protiv građana ili pravnog lica, ima pravo da od njih zahtijeva naknadu troškova koji bi obuhvatali i troškove kao da je državu zastupao advokat. Troškovi bi se odmjeravavali po advokatskoj tarifi koja se do ovih izmjena primjenjivala isključivo na advokate – kazao je Smolović u razgovoru za „Dan”.
On je dodao da se ne može precizirati kolike će troškove građani platiti zbog izmjena ZPP-a jer to zavisi od visine vrijednosti spora, dužine trajanja parnice, ali se svakako radi o značajnim izdacima.
– Ovakvo zakonsko rješenje državi daje pravo da od građana traži naknadu za sastavljanje tužbe, odgovora na tužbu, žalbi, zastupanja na ročištu, podnesaka kao da su radnje preduzete od strane advokata, što nije slučaj, budući da državu zastupa zaštitnik, koji za to već prima platu–ukazao je Smolović i istakao da zaštitnik interesa države nije advokat, niti je registrovan za obavljanje te djelatnosti.
On je naglasio da nije realno da zaštitnici interesa države koji primaju platu naplaćuju svoje usluge od građana kao da su advokati i iz razloga što, za razliku od advokata, ne plaćaju poreze, niti imaju druge realne troškove.
– Novi zakonski propisi dodatno ugrožavaju građane jer će, ukoliko dobrovoljno ne plate troškove zaštitnika državnih interesa, naplata biti obavljena prinudno, u izvršnom postupku putem javnih izvršitelja, što povlači dodatne troškove, a njihova imovina može biti blokirana i izložena javnoj prodaji, dok plate i penzije mogu biti obustavljene do 50 odsto njihovog iznosa – predočio je Smolović.
On je rekao da se Advokatska komora oštro usprotivila predlogu izmjena ZPP-a u formi zaključka koji je proslijeđen Skupštini i Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu. Ipak, taj zaključak nije ni razmatran, a kamoli uvažen, niti je Advokatska komora učestvovala u izradi izmjena ZPP- a, iako bi, kako ističe Smolović, trebala da bude aktivni sudionik, s obzirom da se radi o procesnom zakonu.
– To pokazuje da Advokatska komora u Crnoj Gori, nažalost, nema realnu društvenu moć i institucionalni uticaj koji bi morala imati s obzirom na značaj u pravosuđu svake razvijene države, što treba da posebno zabrine sve advokate, ali i građane, budući da zaštitu svojih prava u najvećem broju slučajeva, ostvaruju upravo uz pomoć advokature kao samostalne i nezavisne profesije–naveo je Smolović.
On smatra da su ove izmjene zakona, još jedan od udara na advokaturu u Crnoj Gori, budući da je istima po prvi put predviđena mogućnost da se troškovi parničnog postupka odmjeravaju po advokatskoj tarifi i licima koja nisu advokati, u ovom slučaju zaštitniku imovinskih interesa države.
- Podsjećam da je advokatska tarifa donijeta isključivo radi određivanja nagrade advokata i da se može primjenjivati samo na radnje koje preduzima advokat, a ne bilo koje drugo lice, što izmjene ZPP-a i sa ovog aspekta čini neustavnim. Ovim se otvara put da u budućnosti advokatsku tarifu počnu primjenjivati i raznorazne pravne agencije, nadripisari i drugi subjekti, koji se u zadnje vrijeme sve češće srijeću u sudskim postupcima- ističe advokat Smolović.
Prema njegovim riječima, ukoliko je cilj zakonskih izmjena bio da se obezbijedi pravo na naknadu troškova zaštitnika interesa države, država je mogla eventualno donijeti posebanu uredbu ili pravilnik, koji bi se odnosio samo na zaštitnike i koji bi propisao visinu njihovih naknada koje bi bile u skladu sa postojećom ekonomskom situacijom u državi, a ne da primjenjuje tarifu sasvim druge, advokatske profesije.
M.V.P.
Nelogičnosti
Prema Smolovićevoj ocjeni, usvajanje izmjena ZPP-a predstavlja presedan i zbog činjenice da su one usvojene bez učešća Advokatske komore i bez javne rasprave.
– Još jedna od nelogičnosti ovog zakonskog rješenja je da će pravo na naknade sudskih troškova imati samo zaštitnici imovinskopravnih interesa države, a ne i lica koja zastupaju npr. organe lokalne samouprave i pravna lica. Pritom, građanin koji npr. uspije u sporu protiv Države, a nije zastupan od strane advokata, nema pravo na naknadu troškova od države, iako bi ona u obrnutoj situaciji imala pravo na naknadu troškova od tog istog građanina, što dovoljno govori o nejednakosti stranaka u postupku, iako je jednakost stranaka jedno od osnovnih načela parničnog postupka – kazao je Smolović.