Na mjesnom groblju u selu Potoci kod Zatona, opština Bijelo Polje, u prisustvu brojne porodice i nebrojenih prijatelja i komšija, juče popodne su sahranjena braća Miladinovići, Milija (55) i četiri godine stariji Petar, koji su prekjuče iznenada preminuli u kratkom vremenskom razmaku.
Bio je to epilog nesvakidašnje porodične tragedije kakva nije zapamćena u ovim krajevima – da se u istom trenu sahranjuju i na vječni put zajedno prate dva rođena brata.
– U kapeli u Zatonu otkad je sagrađena nikada se nije desilo da se na odru, jedan pored drugoga, nađu dva rođena brata, čak ni dva bliska rođaka, a sve je tim tragičnije što se radi o relativno mladim i izuzetno omiljenim i cijenjenim ljudima u našem kraju, o jednoj čestitoj i vrlo uvaženoj porodici, ne samo u Potocima – kazao nam je jedan od prijatelja Miladinovića, vidno potresen onim što se desilo.
Pošto je glava porodice, otac Bogoljub Miladinović, mlad umro, brigu o njegovih šest sinova, Radivoju, Petru, Momčilu, Mirku, Miroslavu i Miliji, preuzela je majka Anica i uspjela da ih izvede na tvrdi i časni životni put. Svi su za svojom srećom krenuli u svijet, da traže mjesto pod suncem gdje se bolje i lakše živi nego na posnom imanju u Potocima. Jedino je na kućnom pragu, da „plete kotac gdje mu je i otac”, ostao Milija, koji se na neki način žrtvovao za sve ostale.
On je, kako je juče, opraštajući se od braće, kazao najstariji od njih, omiljeni učitelj Radivoje, bio taj koji je dočekivao i pod roditeljski krov okupljao braću i njihove porodice, pokazivao i dokazivao šta je brat bratu i kako se, gdje je sreće, bratski radi i postupa. On se nije ženio niti imao svog poroda, pa su tako sva bratska djeca bila njegova. Stoga je i njegova iznenadna smrt bila veliki, gromoviti udar za cijelu porodicu.
Čim je čuo da mu je brat Milija na prečac umro, Petar, koji je sa porodicom živio u Nikšiću, požurio je u rodni kraj da ga ožali i isprati sa bratskom zahvalnošću koju je zaslužio. Međutim, kad je prekjuče stao ispred njegovog odra u kapeli u Zatonu, naglo mu je pozlilo i hitno je prevezen u bjelopoljsku bolnicu. Svi pokušaji dr Miloša Šaponjića i njegovih saradnika, kojima su juče od porodice upućeni izrazi najiskrenije i vječne zahvalnosti, nijesu, nažalost, urodili plodom – Petru je prepuklo srce za bratom pa se nedugo potom i on našao na odru pored njega...
B.Simonović
Od radosti do žalosti
U Zatonu se, tako, još jednom potvrdila drevna mudrost da smrt nikad ne ide sama i obistinila stara opomena da nikad ne treba pretjerivati ni u žalosti ni u radosti. Porodica Miladinović, pa dakako i sada pokojna braća Milija i Petar, pripremali su se za veliko veselje, da za koji dan proslave udaju Kristine, ćerke-mezimice brata Momčila, ali, eto, u životu obično ne biva kako čovjek želi i planira. No, život ipak ide dalje, svojim tokom, živi moraju da žive...
)){kind=small}
