-Šum koji postepeno prerasta u kakofoniju glasova, koji dolaze iz tmine, razbija ženski lik u ludačkoj košulji koji izranja. I ta, ludakinja, Lazarina, polako ali sigurno, dok izgovara mantru - „Ulice pune, psihijatrija prazna. Svako je za slobodu, sloboda nije za svakog”, uspijeva da skine povez i sama oslobodi svoje ruke. Tako se Lazarina, na pozornici prepunoj izgužvanih, upotrijebljenih plastičnih boca, oslobađa, da bi se zatim opet, kao i ostali likovi prepustila „davljenju” u plastici. Plastici u svakom smislu – besmislu. A, besmislom, odnosno istrošenim plastičnim bocama, s vremena na vrijeme opskrbljuje ih čistačica psihijatrije. I, nakon što Lazarina, i njene doktorice Batak, i same upadaju u morbidnu psihodeliju, koju produkuju nasiljem, postaju kao Lazarina. Spasa nema ni u liku oronulog generala, kao ni mladog Doktora, kojeg na kraju, onako vampirski, čak u stilu bahantkinja, smažu za večeru. I kada nakon toga, (doslovno) pukne balon (iluzija) jedne od pacijentkinja, ponovo se spušta tama na psihijatriju, dok otvoreno bruji pitanje – ko sam ja?
Upravo tako, u polutmini sale Dodest, počela je i završila se drama „Veče na psihijatriji”. Tekst i režiju komada koji izvodi Dramski ansamlb KIC „Budo Tomović” potpisuje dr Dragan Koprivica, koji nam objašnjava zašto sloboda nije za svakog.
- Mislim da slobodu treba znati cijeniti i u slobodi živjeti. Koliko je sloboda imperativ za nas toliko i mi treba da pokažemo da smo dostojni nje. To je građanska sloboda, koja se mora očitovati u društvu. Mislim da sam ovdje dao dobru humanističku poruku, ali bez pamfleta. Mislim da je to poruka dublje prirode – čovjek mora da bude slobodno biće da bi postojao – kaže dr Koprivica.
Kako u komadu raste spirala nasilja, tako se sve jasnije kristališe pitanje ko smo, ko je čovjek, što mu je suština.
- Ovo je ironijski ugao u odnosu na sve ovo što nam se dešava, a u što smo svi dobro umiksovani da praktično imamo, odnosno nalazimo se u opasnosti da gubimo vlastitu ličnost. Ovo je poziv da se čuva vlastita ličnost svugdje, od psihijatrije, koja je zvanično psihijatrija, do ulice gdje se ne zna ko je više predestiniran da bude pacijent, a još nije stigao tamo gdje treba – naglašava Koprivica.
Na ovu „dijagnozu” autor dodaje i objašnjenje da je Šekspir davno rekao da je cio svijet pozornica, a da on polazi od pretpostavke koja glasi: „Cio svijet je psihijatrija, samo što je neko tamo zvanično, a neko nezvanično”.
Ž.J.
Podržali ideju
Ansambl predstave „Veče na psihijatriji“ pored Koprivice čine asistent režije Adriana Žolja Bošković, majstor svjetla Nemanja Klikovac, tona Dražen Milić, a organizator je Zoran Krivokapić. Kako kaže Koprivica intenzivno su radili na predstavi četiri mjeseca. U komadu glume mlade i talentovane Jovana Nikčević, Ivana Đurđić, Milena Brajović, Andrea Lekić, Valentina Striković, Milica Šarac, a za njima ne zaostaju ni kolege Dimitrije Drobnjak i Dule Nikolski.
)){kind=small}
