Sat kula na Trgu od oružja prvi je objekat koji svaki posjetilac Kotora vidi kada dođe u Stari grad. Brojne su razglednice sa motivom „Tornja za sat sa piramidom – Stubom sramote s početka 17. vijeka” (kako piše na info-tabli) obišle svijet, bezbroj fotografija krase albume turista sa svih meridijana, jer je to jedan od motiva po kojima se Kotor prepoznaje. Međutim, malo je onih koji brinu o očuvanju ovog vrijednog objekta kulturne baštine, a ta briga je neophodna da bi se Kula od sata sačuvala za buduća pokoljenja i valorizovala onako kako to zaslužuje. Osim Ljubomira Homena, koji održava mehanizam sata, od zemljotresa 1979. godine, kada je kula rekonstruisana, nijednom više nije se radilo na njenoj sanaciji. Spolja ne tako očigledno, oštećenje je vidljivo kada se uđe u radnju – zidovi su potamnili od buđi, betonska greda na prvom spratu je napukla, a vlaga se sliva cijelom dužinom južnoga zida kule. Taj sat ima ne samo istorijsku, arhitektonsku, kulturnu, već i duhovnu, nematerijalnu vrijednost za građane Kotora, a za porodicu Homen, koja već 151 godinu održava njegov starinski mehanizam, ima veliku tradicijsku porodičnu vrijednost. Počast je i ujedno odgovornost da se očuva zanatsko nasljeđe predaka.
- Niko nije taknuo sat od zemljotresa na ovamo, niko od zaštitara kulturnih dobara ne vodi računa što iz fuga trava raste, a kamoli da pogleda kako Sat kula izgleda iznutra, da vidi kako je konstrukcija kule napukla od vode koja probija spolja, te dovodi kulu u opasnost da se sruši, počeće i kamen da ispada koliko se to rastreslo. Nemam finansijskih mogućnosti da to saniram, zarađujem od sajdžijskog zanata popravljajući satove. Potrebno je da se fuguje s vanjske strane, da se zaštiti da ne ulazi voda. To nije problem da se stavi skela, da se fuge očiste i ponovo popune, nije to veliki trošak, objašnjava Homen. Svakoga dana ovaj 72-godišnji časovničar dolazi sa Mua, gdje živi, otvara svoju časovničarsku, zlatarsku i filigransku radnju u prizemlju kule, penje se strmim stepenicama (ukupno 32 skale), u tri nivoa, do starog mehanizma na vrhu da ga navije, kako bi sat mogao da funkcioniše. Homen kaže da je više puta pisao bivšem Zavodu za zaštitu spomenika kulture, sada Upravi za kulturna dobra, kao i Direkciji za uređenje i izgradnju Kotora. Predočio im je stanje u kome se nalazi Kula od sata, koja je u vlasništvu opštine, ali niko od njih nije mu odgovorio niti došao da pogleda.
- To ih, izgleda, ne interesuje, a trebalo bi, jer ja na mogu da intervenišem sam, bez podrške konzervatora i lokalne uprave. Sat je nacionalizovan nakon Drugog svjetskog rata, prešao je u vlasništvo Opštine Kotor, a ja sam ovdje pod ugovorom, koji predviđa da održavam mehanizam sata i da vodim lokal, sajdžijsku radnju. To je ugovor nastavljen od mojih prethodnika, od 1865. godine do danas. Sat je saniran nakon zemljotresa 1979. godine i od tada više nijednom. U potresu je sve bilo srušeno, stručnjaci bivše Jugoslavije su učestvovali u njegovoj sanaciji, podigli urušene zidove, a mehanizam sam ja popravio. Tada sam o svom trošku kupio vrata i promijenio prozore, uložio sam dosta u uređenje enterijera, ali niko od institucija kulture, niti iz lokalne uprave neće da se bar imalo angažuje u obnovi gradskog sata, primjećuje Homen. Sat kula zvoni svakog sata i zatim ponovo tri minuta poslije tačne ure. Dokle će zvoniti, zavisi od Ljubomira i njegovog dobrog zdravlja.
- Moja porodica je došla u Kotor 1865. godine i mi održavamo sat s koljena na koljeno već četiri generacije. Satovi sa ovakvim starim mehanizmom su sve rjeđi, jer svuda je trend zamjene staroga digitalnim satom. Ovaj je dosta očuvan, jer ga svakoga dana nadgledam. I kad sam bolestan isto moram doći, ne smijem biti odsutan, jer „život sata“ zavisi od mene. Nemam nasljednika koji bi poslije mene održavao sat, to je zanat koji se uči, a moj sin je pomorac i ne namjerava da se time bavi. Volio vih da se stari mehanizam očuva, da kotorski sat ne dočeka sudbinu digitalizovanih satova, kaže Homen.M.D.Popović


Stari mehanizam iz 1865. godine

Mehanizam sata je isti onakav kakav je bio 1865. godine, kada je radnju utemeljio Franjo Homen (1841-1915), zatim je sa zanatom nastavio njegov sin Robert (1877-1953), pa Mirko (1913-1974), Ljubomirov otac.
Njihovi portreti mogu da se vide u radnji, kao i diploma koju je dekretom 1875. godine od austrijskog cara dobio Franjo Homen.
Na njoj piše da je Franjo Homen profesor časovničarskog zanata, da ga je austrijski car nagradio briljantnim prstenom i carskom titulom u znak zahvalnosti što mu je uspješno popravio sat, tako što je stari mehanizam zamijenio novim, koji je sam izumio.