U okviru sesije razgovora „Drugačiji” JUK Herceg Fest u dupke punoj sali Dvorane „Park” gostovao je Zoran Kesić, beogradski TV voditelj i autora vrlo popularne humorističke serije sa snažnom satiričnom potkom „24 minute sa Zoranom Kesićem”. Publika se podsjetila i njegovih ranijih radova kao što su „Ozbiljne vesti”, „Dezinformator” ili „Fajront republika”. Kesić, dobitnik nagrade „Stanislav Staša Marinković” za 2015. godinu koja se dodjeljuje za osvajanje medijskih i ljudskih sloboda, razgovarao je sa Stevanom Koprivicom, auotorom „Drugačijih”, o hrabrosti, medijskim slobodama, smislu satire i humora, te perspektivi regiona.
- Dobijanje nagrade za osvajanje medijskih i ljudskih sloboda, dosta govori o stepenu slobode u kojem mi živimo kao društvo. Nagrada između ostalog glasi i za novinarsku hrabrost. Često se taj epitet hrabrost vezuje za našu emisiju, koja ne bi mogla da funkcioniše takva kava jeste, oštra i direktna u satiričnoj oblandi. Onda dolazimo do sumanute situacije, da smo mi navodno hrabri, jer na jedini mogući način pravimo emisiju. To je po meni dokaz da medijskih sloboda zapravo i nema i onda takve incidentne pojave, poput naše emisije, dobijaju epitet hrabar. Po meni to nije hrabrost, već najnormalniji način bavljenja svojim poslom. Ne želim da prihvatim epitet hrabar jer težim društvu u kojem će biti normalno, očekivano i poželjno da nema jedna, nego deset takvih emisija, koje kritikuju one koji odlučuju o našim sudbinama, poručio je Kesić. Odgovarajućina Koprivičinu konstataciju da se svaka vlast, više od opozicije plaši izvrgavanju ruglu, podsmijehu jer se na takav način pokazuje da si jači, jer se smijeh ne može zabraniti, pa čak i tamo gdje je krajnje nepoželjan, u dogmi, Kesić odgovara da sama činjenica da pojedinac dozvoljava sebi da se našali sa tabu temama i ličnostima, skida auru nedodorljivosti sa tih tema i ličnosti. Uz konstataciju da je smijeh ubojiti borac, Kesić ističe da mu se čini da najmoćnije ljude upravo smijeh najviše i pogađa, jer žele da narod o njima stekne sliku kao o vrhovnim i nedodirljivim božanstvima, čije su odluke neupitne. „Njihove reakcije na smijeh su isključive, trude se da pritiskom uguše takve izvore smijeha”, kaže Kesić.
- U humoru postoje stereotipi i standardi , poput muško-ženskih tema, tabu tema, crkve, države, tabu institucija i ličnosti, koje žele da zadrže auru ozbiljnosti. Sprdati se na njihov račun u slušaocu proizvodi lijep efekat – pa evo može se.. ali, istovremeno i –da li se može. Čovjek se pomalo i plaši, ali mu je istovremeno i uzbudljivo da to sluša. Iz mog iskustva, satira i humor su zgodna prečica do pažnje publike i mi svjesno plivamo na talasu satire i u oblandi smijeha zapravo govorimo istinu, kazao je Kesić. Ipak, negativno odgovora na pitanje da li humor i satira mogu promijeniti svijet i učinit ga boljim. Smatra da ne treba očekivati od onog na čije greške se ukazuje satirom se zamisli i popravi sebe jer je utopistički tako razmišljati. Ipak, „humor i satira mogu promijeniti percepciju realnosti kod konzumenata, kod publike u kontekstu edukacije da razmišljaju svojom glavom”, dodaje Kesić.
- Kakave veze imaju ideali sa našim političirama generalno? Ne, to je samo pragmatičnost i samo se ona pita. „Kako vjetar duva” je maksima svih naših političara. Mi možemo da mislimo i ovo i ono o njima i da ih ismijavamo, što i radimo, zbog mijenjanja njihovih ideala. Legitimno je promijeniti mišljenje, kao što je legitimno i satiričarima da zaje...avaju onog ko je do juče govorio jedno, a sada drugo, poručio je Kesić. Najavljuje da od 19.marta ponovo kreće sa TV serijalom. K.Matović
)){kind=small}
