Gubitnici ili dobitnici? Ko je danas uopšte dobitnik, i da li prosječni građanin Crne Gore, kada malo bolje razmisli, može za sebe da kaže da nije luzer u doba tranzicije? Bar u nekom segmentu života. Stvari se usložnjavaju, kada tome dodate da ste žena koja radi u propaloj firmi, u koju dolazite po navici, a ne da biste zaradili platu, koju ionako nijeste gledali mjesecima, a ako i pomislite da pitate direktora za platu, onda se možete nadati samo raznim oblicima nasilja... I to ne samo nasilja po vertikali, već i hrizontali, od onih koje bi trebalo da su vam koleginice, da vas razumiju jer su, eto i one u istoj situaciji... I, onda vam ništa ni ne preostaje, nego da igrate „ples pobjednika”, da se tješite da ste i vi „pobjednik”, jer ste se drznuli da barem upitate za ono što vas sljeduje, iako to sljedovanje nećete dobiti, a ipak nijeste dobili otkaz. Te prepoznatljive scene naše svakidašnjice upakovao je u pozorišni komad „Ples pobjednika” prof. dr Dragan Koprivica. U dvočasovnoj predstavi koja je premijerno izvedena preksinoć u prepunoj sali KIC „Budo Tomović”. Gorke i smiješne, bolne i satirične replike, čak do apsurda, publiku su vodile od smijeha do knedle u grlu, i gorkog ukusa u ustima. Čak iako Koprivica na kraju nudi mogućnost izlaska iz tranzicijskog tunela, kada Intelektualki daje mogućnost da i ona nešto kaže, a da je prije toga niko nije sjeo. Naravno, i ona, već vidi sebe kako sjedi i s Kolindom pije kafu, a odmah je formirala i svoj kabinet, i podijelila resore u novoj vladi, gdje je kafe kuvarica nova ministrica poljoprivrede a direktorov bodigard ministar policije. I sada se više ne pita kao na početku komada, „A gdje je taj narod? Može li se iđe naći?”. Jer, odgovor je isti kao i na početku - „Može, ali u tragovima”.
Na scenu su komad donijeli glumci Studentskog teatra iz Podgorice: Sergej Damjanović, Jovana Nikčević, Ivana Đurđić, Andrea Lekić, Milena Brajović, Milica Šarac, Milica Dabanović, Dimitrije Drobnjak, Željka Korać i Svetlana Stamatović. Asistent režije je Adriana Žolja Bošković, majstor svjetla Nemanja Klikovac, majstor tona Dražen Milić, a organizator projekta Zoran Krivokapić.
Režiser i autor teksta prof. dr Dragan Koprivica, koji se u komadu bavi aktuelnim, škakljivim temama, bio je zadovoljan pozitivnim reakcijama publike, pogotovo što su u prvom redu, kao njegovi gosti sjedili i političari.
- Kada publika nakon predstave ne želi da se raziđe nego ostaje u holu KIC-a, i razgovara, prenosi utiske, onda je to najbolji dokaz da je predstava uspjela, da je imala mnogo poruka, da je potpuno aktuelna, savremena. Uostalom, tematika je bolna, tišti svakog savremenog čovjeka, to je naša svakidašnjica, u procesu supremacije nekih koji su premnogo jaki i u procesu subordinacije nekih koji su suviše slabi, ali se ipak bore za neko mjesto pod suncem. Tako je ovo slika tranzicije i mučnih procesa sazrijevanja jednog naroda u cjelini, a što je metforički dato kroz sliku posvađanog kolektiva – kaže dr Koprivica. On je dodao da intelektualci zahvaljujući samima sebi sjede u zapećku, i to je izgleda njihovo pravo mjesto i njihov usud, jer ne umiju da mijenjaju sistem vrijednosti u Crnoj Gori.
– Ali, kada progovore, onda umiju da progovore što se vidi i na kraju predstave. I upravo je poenta to što je intelektualac htio da kaže – dodaje Koprivica. No, čini se da Dragan Koprivica ne bi bio taj koji jeste, da nije malo „taknuo” i intelektualce, koji i prije nego je pita pečena, sastavljaju kabinet i dijele resore.
– To je preslikana naša svakodnevica, kopi pejst bukvalno, u kojoj se šakom i kapom dijele funkcije, a nije bitno koliko si sposoban, bitno je da te zahvatio talas funckionisanja i tako možeš da profitiraš na hiljadu i jedan način – objašnjava Koprivica svoj postupak.
Ž.J.


Žene na sve spremne

- Pokazao sam da se na ženama lomi najviše muka i nevolja, ali sam pokazao i da su žene te koje mogu da donesu promjene u društvu, da su najsposobnije – ističe Koprivica.
Asistent režije je Adriana Žolja Bošković, ističe da su intenzivno radili tri mjeseca na ovom komadu.
– Svako hvatanje u koštac s novim tekstom uvijek je zahtjevno. Mislim da je čak glumcima bilo lakše na ovoj premijeri jer su mislili samo na ono što trebaju oni da urade, dok sam ja tek sad kada je sve prošlo odahnula. Čini mi se da imam veću tremu nego svi oni zajedno. Sada sam potpuno mirna i zadovoljna jer vidim da su osvojili publiku. Dalja izvođenja, festivali, to će samo potvrditi – kaže Adriana Žolja Bošković.