Projekcijom filma „U trag zaboravu”, o životu i djelu Vita Nikolića, autorke Maje Janjušević, u Nikšiću su preksinoć počeli „Dani Vitomira - Vita Nikolića” čiji organizatori su NVO Alijansa za kulturu, ekologiju i ljudska prava „Cehra” i Fondacija „Stanislav - Ćano Koprivica”. Otvarajući manifestaciju (kojoj su prisustvovale brojne zvanice među kojima je bio i premijer Milo Đukanović), ministar kulture Pavle Goranović je istakao da biti Nikšićanin i biti pjesnik znači nositi Vitov umjetnički gen, neku vrstu umjetničkog nasleđa koje treba upotpuniti, odgovor na prilično velika očekivanja koja stoje pred svima koji dolaze poslije njega, te odgovornost ka umjetničkoj veličini koju treba opravdati.
– Često se pitamo kako mu je to pošlo za rukom, šta je to bilo u Vitovom karakteru, naravno pored nezaboravne poezije koju nam je podario, što mu je omogućilo da postane heroj svih Nikšićana, njihova zajednička vrijednost, simbol grada navijačima, boemima, umjetnicima, ali i različitim slojevima stanovništva, urbana legenda koja se prepričava žarom koji je direktno proporcionalan protoku vremena od njegove smrti. Svojim neprolaznim stihovima učinio je da se pjesnicima mogu osjećati i oni koji ne pišu stihove. Ovaj predio je trajno obilježen Vitovom pjesničkom magijom kao dijelom naših zajedničkih sjećanja. I žive njegovi stihovi, čitamo ih na fasadama zgrada, slušamo u školskim dvorištima, na najneočekivanijim mjestima i od svih generacija... Šetalište pod Trebjesom nosi njegovo ime i valjda ne postoji osoba iz Nikšića, koja ne zna makar nekoliko njegovih stihova. Teško da je fascinacija nekim umjetnikom u Nikšiću dostigla takav nivo kao kod Vita. Odnosno, teško da se nečija umjetnost stopila sa stanovništvom nekog kraja praveći takvu simbiozu kao što je slučaj između Vita i Nikšićana, kazao je između ostalog Goranović.
Po mišljenju prof. dr Ratka Božovića ne postoji grad u kome svi njegovi sugrađani znaju stihove nekog pjesnika kao što su Nikšić i Vito, koji su vezani.
– Vito Nikolić je dio identiteta Nikšića i identitet ovog grada ne može se zamisliti bez njega. Vito je govorio da je on tipični Nikšićanin. Zato valjda Nikšić njega i prisvaja i usvaja na ovaj način i to da ne bude u znaku zaborava. On je negdje neobičan i po tome što je bio izrazit boem kada je boemstvo bilo u zalasku – rekao je Božović.
Nikola Koprivica, osnivač Fondacije „Stanislav – Ćano Koprivica” je naglasio da Crna Gora ne raspolaže velikim materijalnim bogatstvima, prirodnim resursima, ali je zato bogata ljudskim potencijalima, poštenim hrabrim talentovanim i moralnim ljudima.
- Upravo je Vito Nikolić bio jedan od bisera među njima. Zato je meni ne samo dužnost, već i privilegija i obaveza da održimo sjećanje na naše znamenite sugrađane i da se učimo na njihovim životnim djelima i nakon njihovog odlaska. Ovakva životna profesionalna ostvarenja istovremeno su najbolji putokaz novim mladim generacijama nerijetko zbunjenim na brojnim raskršćima novog vremena, kazao je Koprivica.
Vitova kćerka Danica Nikolić je kazala da je teško izdvojiti poseban detalj iz njihovog zajedničkog vremena.
- Ipak, želim da kažem da mislim da nije slučajno što Fondacija „Ćano Koprivica” organizuje manifestaciju posvećenu mom ocu u susret obilježavanja desetogodišnjice obnove naše nezavisnosti. Njih dvojica su zaista iskreno, koliko se sjećam razgovora u našoj kući, željeli da vide ovakvu državu i da mi je žao što ni jedan ni drugi nijesu dočekali 21. maj 2006. godine. Za Vita koji je ostao siroče sa devet godina tokom Drugog svjetskog rata, najvažnije u njegovom životu je bilo da sačuva mir – mir u svojoj duši, mir u svojoj porodici i mirno okruženje u svojoj državi. Mislim da bi danas bio srećan... – rekla je Nikolić.
U umjetničko-muzičkom programu učestvovali su Slobodan – Bobo Bogdanović i Bojana Marković. L.N.