Povodom godišnjice smrti istaknutog književnika Miodraga Miša Tripkovića, člana Udruženja književnika Crne Gore, tribina „Riječ” upriličila je veče sjećanja i poštovanja za iskonskog lirika i pjesnika apsolutnog pjesnika.
- Aristokratski odan pjesništvu, vrhovnoj apsolutnoj poeziji, pjevao je apsolutnu čistu poeziju, sazdanu od suštinske riječi, suštinskog jezika, od onog svetog trojstva pjesničkog pozvanja koje je i imenovao: suze, krv i mastilo – kazala je u uvodnom slovu, pjesnikinja i urednica tribine Milica Kralj.
Pjesnik Ranko Jovović svoje izlaganje naslovio je „Miodrag Tripković – zarobljenik i vlasnik ljepote”.
– Volio je mladost – mladost je Poezija. Obrtao se za lijepim. Vjerovao je u Ljepotu. Nije pričao o svojoj mladosti – ostao je mlad – otišao je mlad, mlađi nego juče... Robovao je Poeziji – Ljepoti. Nije bilo lako razumjeti njegovu Prirodu. Čas blizak, čas dalek. Volio je da se prsi svojim tajnim izumima u Poeziji i u ocjenama pjesničkih djela – kazao je Ranko Jovović, između ostalog. On je dodao da Tripković nije „improvizovao o duši”.
– Tripković je živio i kao Čovjek i kao Pjesnik. Nije mu bilo lako, ali ostvario je neprolaznu poeziju. Njegova Poezija, nije samo naša nacionalna, srpska, nego je, ja to znam i svjedočim – evropska. Da je pisao na francuskom, da je bio od tog naroda, bio bi visoko cijenjen u svijetu, ali dobro... njemu je bilo važno kao i svima koji znaju ko su – da je pjesnik u svome narodu – zaključio je Ranko Jovović.
Književnik Veselin Rakčević smatra da „govoriti o Mišu Tripkoviću, znači govoriti o našim gimnazijskim, studentskim danima, našoj razuzdanoj mladosti, a bogami i pakostima koje su nas pratile”.
- Mišo Tripković je pjesnik orfičkog glasa... Razumio je jezik trava, ptica i slobode... Sve to našlo je mjesto u njegovim stihovima. Njegovim odlaskom izgubio sam ljudski oslonac, jedno krilo. Miodrag Tripković je bio pojava u srpskom pjesništvu – smatra Veselin Rakčević.
Književnik i književni kritičar Perivoje Popović ističe da „put Svjetlosti posmatran očima pjesnika Miodraga Tripkovića, neprestano teče dahom i duhom pustinje, dušom istorije, filosofije, religije, književstva, mučeništva, raspeća i kao moći nad moćima – pisac nas na volšeban način dovodi do pojma i stanja Vaskresenja, a da nam se čini da nas smrt nije ni dotakla”.
- Ne dozvoljava nam nadahnuti poeta da osjetimo kada bijaše riječ božanska, a kada iz nje izroni razum. Razum iz uma, ili umlje iz razuma – „ovde ljudsko zapire (s)poznanje”. Tripković je sveznačno ostvareni pjesnik i potvrđeni mislilac koji neprestano i naporno traga za smislom i istinom bivstvovanja kao kategorije beskraja... On čini sistemski iskorak u prepoznavanju nadmoći svjetlosti kao energije Superbića, nad mrakom koji je paradigma i ekvivalent Subništavila. To je ono bitno novo, poetički nužno određenje naspram znanih nam pojmova i antidualiteta Bića i Ništavila – mišljenja je Popović.
Književnik i arhitekta Andrija Markuš, ukratko je osvijetlio i manje poznatu stranu Miša Tripkovića.
- Mišo Tripković je bio izuzetan i veoma rijedak crtač, ali i izuzetan poznavalac grada. On se o svom gradu i ljudima u njemu izražavao kroz esej, stih i crtež. I to je rijetkost – smatra Markuš.
Pjesnici Bećir Vuković i Miljan Nikolić pročitali su stihove koje je Tripković volio, a o njegovom liku i djelu, stvaralaštvu i zajedničkim trenucima govorili su njegovi prijatelji i kolege: Dragoslav Duća Milačić, Slobodan Bećo Došljak, Zoran Radonjić, Miodrag Kujo Novović, Ranko Rajković, Veselin Lazarević...
U ime porodice, zahvalnost je iskazala Tripkovićeva supruga Sonja, koja je istakla da se Mišo „plašio da ga njegova ljubavnica Poezija ne napusti”. Stihove iz pjesničkih zbirki Miodraga Miša Tripkovića, čitao je pjesnik Ljubisav Bjelić Morački.A.Ć.


Iz biografije

Miodrag Mišo Tripković rođen je 1. juna 1947. godine u Podgorici. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a studije književnosti pohađao u Sarajevu i Beogradu. Bio je dugogodišnji kolumnista dnevnog lista „Pobjeda”. Objavio je knjige pjesama: ,,Potom otići”, „Kasni ždral”, „Pesme Feba Hiperiona”, „Plava šuma”, „Angel mi u vrtu peva”, „Suze i mastilo”, „Potom otići”, ,,Oproštaj sa mastiljavom lirikom”, kao i prozno-esejistička djela: ,,Doručak na Adi”, „Pandorina kutija”, „Krv pjesnika”, „Heliogabal”, „Tolje Patkaš”, „Kapija Podgorice”. Pjesme su mu prevođene na više stranih jezika. Zastupljen je u brojnim pjesničkim antologijama, panoramama i zbornicima. Dobitnik je niza značajnih književnih nagrada i priznanja: Ogledalo srpsko, Marko Miljanov, Mihailo Lalić, Vitomir Nikolić, Gračanička povelja, Vidovdanska povelja, nagrada za životno djelo Udruženja novinara Crne Gore i Saveza novinara Srbije i Crne Gore. Zastupljen je u antologijskim izborima savremenog pjesništva. Umro je 13. decembra 2016. godine u 69. godini života.