Ćilibar ili jantar je kamen svijetla i topline, od davnina cijenjen kao poseban dar prirode. Nije mineral jer nema kristalnu strukturu, nastao je kao fosilizovana smola četinarskog drveta Pinus succinifera, starog oko pedeset miliona godina. U ćilibaru ponekad ostanu sačuvani mjehurići vode, ostaci lišća, cvijeća, djelovi fosila insekata, čak i paukova mreža. Dogodi se da u ćilibaru bude i gušter. Podaci govore da najstariji mrav pronađen u ćilibaru datira od pre sto miliona godina.
U kameno doba koristili su ga kao sredstvo plaćanja, u antici je često povezivan s raznim vjerovanjima, pa su ga nosili kao amajliju i nakit. Kao lijek se koristio protiv upala i reume. Na Orijentu se nosio kao talisman protiv zlih duhova. Vjerovalo se da ženama obezbjeđuje plodnost i mnogo djece.
Najpoznatiji primjer korišćenja ćilibara je nevjerovatna ćilibarska soba koju nazivaju još i osmim svjetskim čudom. Za vrijeme vladavine pruskog kralja Frederika Prvog (početak 18. vijeka) u jednoj prostoriji palate u Berlinu napravljena je „ćilibarska soba”, umjetničko djelo enterijera. Kada je kralj umro, njegov naslednik je sobu poklonio ruskom caru Petru Velikom. Soba je premještena u palatu u Sankt Peterburgu i u njoj je uživala Katarina Velika. Unijela je četiri mozaika iz Firence ukrašena dragim kamenjem. Takva je bila sve do Drugog svjetskog rata, kada je sakrivena kako bi se blago sačuvalo i iznijelo iz Rusije. Nacisti su znali za ovo nevjerovatno umjetničko djelo i 1941. godine su ga uzeli. Od tada mu se gubi svaki trag. Blago iz ćilibarske sobe nikada nije pronađeno.
(RTS)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
