Piše: Borivoje Ćetković
U prethodnoj kolumni pisao sam o S.M. političaru kakvog na ovim prostorima nije bilo, a teško da će ga i biti, velikom ‘’čistom’’ grbaljskom Srbinu koji se preobratio u velikog ‘’čistog’’ Crnogorca, veoma zaslužnog za ‘’gospodarevo’’ ustoličenje.
Drugi ključni igrač koji je, kao i S.M. slaba karika režima, jeste F. V. političar koji će ostati upamćen po mnogo čemu, pa i po broju glavarstava koje je imao. Ako je S.M . nazvan ‘’šampionom demokratije’’, a Ranko prvakom u političkom pazarenju, F. V. je , i to s pravom, proglašen za kolekcionara funkcija. I zaista, niko, ni približno F. V. nije u svojoj političkoj karijeri imao toliko glavarstava koliko ih je on imao.
Aktuelni predsjednik Crne Gore nije pripadao ‘’eliti mladih i lijepih’’ - budućim političkim nadama rukovodstva starog režima. On je 1993. godine, kao ugledan, afirmisan advokat (bio je najmlađi član Advokatske komore i na njeno čelo izabran je 1989.) ušao na velika vrata u politički život, i to , kako je pisalo beogradsko ‘’Vreme’’ maja 2003. godine, kao čovjek Momira Bulatovića.
Uspon F. V. bio je zaista meteorski. Prvo je postavljen za ministra pravde u ‘’gospodarevoj’’ vladi (1993), a potom u dva navrata, od maja 1995. do februara 1998, bio je ministar unutrašnjih poslova. Nekoliko mjeseci poslije pobjede na predsjedničkim izborima u julu 1997. (znamo kako je ‘’pobijedio’’) ‘’gospodar’’ je predložio F. V. za premijera i tu funkciju je obavljao od februara 1998. do aprila 2002. godine, kada je dao ostavku.
Posle parlamentarnih izbora u oktobru 2002. F.V. je bio i predsjednik parlamenta, da bi u maju 2003. bio izabran za predsjednika Crne Gore, a reizabran je 2008. i 2013 . godine.
F. V. pripada tipu političara- prevrtača, vrsti koja je brojna na ovim prostorima. Na martovskoj sjesnici Glavnog odbora DPS-a (1997) ‘’prevrnuo s’’- napustio je Momira, a prišao je ‘’gospodaru’’.
A branio je ‘’gospodara’’ i sve ono što je učinjeno po njegovom nalogu na svoj način, ko bajagi emotivno, a u stvari proračunato- znao je , bez obzira na ishod glasanja, ko će na kraju biti dobitnik.
‘’Mogu da kažem’’, rekao je tadašnji ministar, ‘’da se osjećam krajnje mučno, jer sam se kao čovjek, koji je rođen u Beogradu, koji je radio u Beogradu, koji ima srpsku slavu i čije su najveće ljubavi bile Srpkinje( pod. B. Ć.)...izjasnio protiv Jugoslavije, da bih sačuvao pravo predsjednika vlade da inicira sastav vlade po svom opredjeljenju, poštujući program partije. Ne vidim način kako se iz ovoga izvući. Ovo znači razdvajanje i vodi nečemu što je već krenulo...’’( Naša borba, 15. 2. 1997.)
F. V. se, ipak, izvukao iako tada navodno nije ‘’vidio načina’’.
Da podsjetimo: dva su fundamentalna pitanja zbog kojih je ‘’puklo’’ u DPS-u: a)da li i dalje tolerisati i podsticati kriminal, korupciju, šverc koji su vladali Crnom Gorom i b) kako se odnijeti prema puzajućem, ali sve vidljivijem separatizmu, koji je vodio razbijanju SR Jugoslavije. F.V. je među prvima stao uz ‘’gospodara’’. Beogradski novinari naklonjeni ‘’gospodaru’’ i njegovoj pronatovskoj i antijugoslovenskoj politici hvale F. V. kako je ‘’principijelno spasio’’ Vukašina Maraša, tadašnjeg načelnika SDB i da je ‘’pametno i stručno postavio policiju pred pohod političkih pristalica Momira Bulatovića’’. O tom ‘’pametnom i stručnom postavljanju policije’’ nećemo govoriti- neki još uvijek to dobro pamte. A pamte i bojne otrove, i gumene metke, i oklopne transportere, i bombe za zastrašivanje, i specijalce raspoređene po ulazima zgrada, i ubačene policijske provokatore i ‘’boravak’’ u Spužu i istjerivanje s posla.
Kada govorimo o ‘’zaslugama’’ F. V. ne može se zaboraviti ni neprocjenjivi doprinos koji je kao predsjednik vlade dao razbijanju SR Jugoslavije. Vlada na čijem je čelu bio vodila je podaničku, izmećarsku politiku -bespogovorno je izvršavala sve što joj je ‘’gospodar’’ naređivao, odnosno što su njemu naređivali. Pomenimo samo neke od njenih ‘’zasluga’’. Bila je to vlada koja je svojom ‘’platformom’’ tražila redefinisanje državno- pravnog statusa Crne Gore u saveznoj državi i 19 . februara 1999. godine praktično proglasila neutralnost Crne Gore prije ratne agresije NATO-a. Ta vlada je u Crnoj Gori 1999. držala 16.000 policajaca koji su čuvali svoje gazde od narodnog gnjeva i nezadovoljstva. Ostaće upamćeno i to da je lično F. V. kao premijer 1999. pozvao Viljema Vokera, tvorca račkog scenarija, visogorangiranog agenta CIA-e, da posjeti Crnu Goru.
Ma koliko bio odan ‘’gospodaru’’ i družio se s vladajućom alavom, nezasitom ‘’svitom’’, F. V . se po nečemu izdvaja od njih. Koliko znam, on nema svojih firmi, fakulteta, računa u stranim bankama ( švajcarskim ili nekim drugim), nije vlasnik stanova i poslovnih prostora, niti se za njim ‘’vuku repine’’, tj. nije išao na višečasovne razgovore s italijanskim tužiocima, niti se mogao vidjeti kako se potuca po hodnicima podgoričkih sudova. Za razliku od ‘’gospodara’’ i ‘’glavara’’ koji izbjegavaju miješanje s običnim ljudima, pogotovo s bivšim radnicima, F. V. se može vidjeti kako bez tevabije ( pratnje) šeta podgoričkim ulicama. Znamo i to da živi od svoje plate od koje, doduše, može da ‘’prebača’’ i nije više predsjednik ili član odbora u kojima se ne radi džabe. Sam se, dakle, nije obogatio ( istina, nije bio ni na gubitku), ali su drugi (‘’gospodar’’ i S .M. prije svih) u vrijeme njegovog ministrovanja, i dok je bio premijer i predsjednik, dobro ‘’namakli’’. Ove osobine bile su mu veliki minus i kod ‘’gospodara’’ i kod novih ‘’kućića’’.
Da se novom – starom predsjedniku Crne Gore nije pisalo dobro, vidjelo se i u toku izborne kampanje. Na njega je bukvalno nasrtao Ranko Krivokapić, osporavajući mu pravo kandidature. Dok je vođena kampanja, stalno mu je, zbog ‘’srpske slave’’ i svega drugog što ispred svog imena ima ovaj pridjev, ‘’podmetao nogu’’, ‘’kopao jamu’’ ( kao što je danas njemu njegovi kopaju), a na ovu hajku nije bilo adekvatnog reagovanja iz DPS- a.
I kampanja mu je vođena loše, traljavo- nikako! Vodio je S.M . u svom stilu- više je svojom poznatom ‘’retorikom’’ koristio protivkandidatu Miodragu Lekiću nego F. V.
Tragikomična scena kada je iznervirani ‘’gospodar’’ zbog ‘’tijesne pobjede’’ bukvalno izgurao ispred sebe zbunjenog novog – starog predsjednika još više je doprinijela da se F. V. ni do današnjeg dana nije politički ‘’okopirkao’’. Nezauzet državničkim poslovima, dosađuje se u ‘’prijestonici’’, ide po prezaduženim opštinama i drži govore povodom njihovih jubileja. Retorika mu je dosta zastarela, izanđala. Obaveze su mu zaista neprijatne kao što će mu, zbog ulaska Crne Gore u NATO i uvedenih sankcija Rusiji, biti neprijatna dužnost da prisustvuje vojnoj paradi u Moskvi, povodom obilježavanja70. godišnjice pobjede Crvene armije nad nacističkom Njemačkom. Dvojica ključnih igrača režima (S. M.i F. V.) nijesu više čvrste karike režima, a i ‘’lanac’’ nije više ono što je bio- ‘’karike’’ su mu sve slabije, tanje i lomljivije.
Nema sumnje da će F.V. i dalje otaljavati predsjednički posao, dok se za S. M. sa sigurnošću ne može reći hoće li ostati u ‘’igri’’ (ili će se isključivo posvetiti porodičnom ‘’biznisu’’), sve do kongresa DPS- a.