Piše: Tomica A. Milović
Otkad je čovjek kročio na tlo zemljino od tada datira i njegov smisao za laganje. Danas je laž, nakon duge evolucije, dovedena do savršenstva. Teško joj se suprotstaviti. To je tako utemeljen fenomen, o čije zidove se razbijaju svi logični, racionalni, očevidni argumenti. To je laž „oči na oči“. To je laž koja prezire svaku polemiku sa svojim antipodom-istinom. I to je zapravo najjeziviji, najpogubniji oblik laži. Nesposobnost lažova da se, u najdirektnijoj, otvorenoj komunikaciji, suoči sa istinom. Bježanje od istine predstavlja opasniju, pokvareniju i apsurdniju laž od same tvrdnje (lažne tvrdnje) da se nešto dogodilo, ili da se nije dogodilo ništa. Zašto nešto izgleda ovako, a ne onako? „Lažov je po prirodi glumac; on govori ono što nije tako, jer želi da stvari budu ono što jesu-to jest, on želi da promijeni svijet.“ (Hana Arent).
Ko su kroz istoriju bili protagonisti, ili ključni promoteri laži? Radi se o pojedincima, raznim društvenim grupama (ideološkim, političkim, religioznim, nacionalnim, vjerskim…). O pojedincima, diktatorima. O ratnim osvajačima. O okrutnim vladaocima, tiranima i despotima. O krajnje netolerantnim, krajnje agresivnim ideološkim tendencijama i realnim pokretima (rasizam, nacional-socijalizam, fašizam, staljinizam, perfidni NATO globalizam…). O nezapamćenom medijskom presingu i tutnjavi njene ubitačne mašinerije (medijske mašinerije). O pogubnom ataku medijski plasirane propagande i manipulacije na svijest i psihološki mehanizam čovjekov. Na njegov um i razum. Na njegov osjećaj za realni prostor i vrijeme. O genetskom inženjeringu kao “modernom korektoru” genetskog koda ljudske vrste. I ne samo ljudske, već i biljne i životinjske. O ovom i onom. I tako redom, bez kraja nabrajanju. Laž kao perfidno i veoma pogubno sredstvo manipulacije prosto je sizifovski teško ukalupiti u neki jednostavni spoznajni sistem. I bar približno precizno iscrtati granice (ako ih uopšte ima) do kojih se proces laganja odvija. I posledice koje ostavlja. A te posledice su razarajuće po prihološki sklop čovjekov. Konfuzija koju laž zatalasa u svijesti pojedinaca i grupe svjesnih bića (ljudi) i društvene javnosti, ogromna je. I veoma opasna po racionalno i razložno ponašanje njihovo. Fascinantna je sposobnost laži i laganja da ljude dovede do takvog sociopsihološkog stanja da ovi, kao hipnotisani, počinju vjerovati da nešto, samo po sebi, nije niti može biti istinito. Te da se sve, nekim ukazom ili dekretom, može promovisati i odjenuti u ruho istine. Poželjne, no u suštini “lažne” istine. I tako stavi pečat laži na istinu kao arhetipsko gnijezno slobode. Na ljudski duh kao baštu slobodnog mišljenja. Za nametanje “istine” pomoću sredstava “fine prinude” (ukaza, dekreta, naredbe…) Solženjicin kaže: “ Laž i nasilje su u najneposrednijoj vezi. Nasilje se može pokriti samo lažima, a laž se može održavati samo nasiljem.” Vjerujem da je Solženjicin ovdje, u dobroj mjeri, imao na umu i političke istine, one istine koje plasiraju vlastodršci, prije svih. Takozvano “organizovano laganje”. Jer politika je jedan od najpoznatijih poligona-lagaonica. Po Volterovom mišljenju, “politika je vještina da se laže u pravo vrijeme”. U egzistencijalnom antagonizmu između politike i morala leži ogromno izvorište tragične istine, istinoljublja i slobodoljublja. I tragike političkih procesa. Najviše se laže prije izbora, za vrijeme rata i poslije lova- neko je analitički i lucidno primijetio. Kako se laže prije (a i poslije izbora) u Crnoj Gori smo “bez ostatka i bilo kakve dileme” saznali preko znamenitog događaja, pod imenom “Afera Snimak”. Aktuelna DPS i SDP vlast nije u stanju da se suoči ni sa tako očevidnom istinom. Onom istinom koju može poricati i ignorisati samo neko ko je čulno i umno nedovršen. U skladu s tim i takvim odnosom prema istini, pravo je čudo da DPS i SDP vlast i njihovi slijepi lakeji u Crnoj Gori, još uvijek nijesu oštro reagovali povodom skandala na nedavno (ne)odigranoj fudbalskoj utakmici Crna Gora-Rusija. Čudi da nijesu saopštili javnosti da je viđena bruka pod Goricom iskonstruisana. Te da je sve to podvala mladoj crnogorskoj demokratiji od strane velikosrpske propagande iz Beograda. I da se pomenuta utakmica odigrala ne u Podgorici već u sred Beograda?! ‘’Lijep’’ primjer laganja u toku rata jeste čuveni Džejmi Šej, portparol zločinačkog NATO pakta iz devedesetih godina prošlog vijeka (1999. godine). Njegova propaganda za vrijeme agresije NATO bande na SR Jugoslaviju, prilog je antologiji laganja i propagandne manipulacije. To je isti onaj NATO koji predstavlja, prema mišljenju aktuelne crnogorske vlasti, jedini svijetli putokaz ka budućnosti Crne Gore. DPS-SDP putokaz se podrazumijeva. On je vječan.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.