Piše: Boris Jovanović
Zovem se Fjodor Pavlovič Karamazov, sitni spahija u prošlosti, sada vođa bluz benda... Ja sam nezvani gost, obigravam oko tuđih trpeza, srkam vrele čorbice, glođem krupne kosti, sladim se masnim uštipcima... Lomim kukove tuđih žena... Svaka je žena nevjernica... Pohotni vulkan... Lukava maca... Zmija u njedrima... Ćudljiv sam i sladostrastan... Dovoljno pametan i osvetoljubiv... Zečić i lav u isti mah... Ispijam vino i krv... Plačem i smijem se po potrebi... Privlačan sam i odvratan... Sipam liriku i psovke... Istovremeno i bez napora... Jednom riječju, stvoren sam da budem vođa... Volim da se takmičim sa mladim dripcima, sa momcima punim snage, da praznim njihove tanjire, otimam njihove žene, tupim oštricu njihovih života, da oštrim britve za kojima će posegnuti u trenucima rastrojstva koje je tako često u našoj varoši... U našem malom Skotoprigonjevsku najbolje je tako raskrstiti sa sobom... I ako ti se trn zabije u petu... I ako te pčela peči u zadnjicu... I ako ti sjemenka zapadne u dušnik... I ako te kurva prevari s kurvarom... I ako ti vrela čorba oprlji jezičinu... I ako dobiješ stidne vaši... I ako ti je jastuk nepodesan... I ako je inspiracija izmigoljila kao gušterov rep... I ako riba ne grize... I ako te cipela žulja... I ako je iz poderanog džepa ispala kopejka... I ako nemaš sreće na lutriji... I ako u vinu nije istina... I ako si zaturio čarapu... I ako ti prijete oni kojima duguješ... I ako si polomio sekutić... I ako ružno sanjaš... Najbolje je završiti sa sobom... Zašto sebi dozvoliti srdobolju i muku... Jedan potez savršeno oštrim brijačem... Dobijaš blaženi osmijeh... Blagosloveni krvavi kez... Od uha do uha... S obale na obalu... Čemu život ako nije izatkan od uživancije... Od meda i vina, kolačića i pečenja, vreline i hladovine, mirisa uspaljenih radodajki, šuškanja rubalja, cerekanja i grohota, muške snage i siline... Pokušavao sam drugačije... Vjerujte mi, ništa ne vrijedi... Buljio sam u ikonostas, u crkveno nebo... Te slikovnice bi mi pokatkad iscijedile suzu, zato sam ih slasno mrzio, spirao njihove boje rakijom u prvoj krčmi... Cjelivao kurveštije, sijao djecu svuda unaokolo... Ono što vas veže za ženku nije ljubav, mili moji, već ljubomora koja ranom zorom kvasi gubicu na izvoru vaše krvi...Koja se napija na vašem pojilištu... I uopšte, spahijske mi časti, ljubav ne postoji, postoje samo lažovi koji stenju i prenemažu se, koji ubjeđuju sebe u ljubav... A sve to ustraje koliko mački muž, koliko život leptirka, ili ledenica na vatri, do prve ugašene svijeće, do prve pijane psovke ili do prvog snošaja u nekom gustom vrbaku, u nekom mračnom budžaku, pored neke ribodarne rijeke... Volite sebe kad osjetite da vas mrze... Mrze me oni koji bi se rado popeli na moj sveti presto slasti i strasti... Rade mi o glavi oni koje sam stvorio...Razmrskaće moju lobanju, čeprkaće po mojoj lubini, tamo će tražiti svoje zlatnike ili vlasi svojih dragana... Ja sam Fjodor Pavlovič Maestro uživanja onaj koji će vam odgristi oba uha onaj koji će vam iskopati oba oka, ostaviti vas u gluhoj mrklini da se mučite slutnjom... Da zamišljate proplanak na mjesečini i gole butine svojih žena kako se bjelasaju oblivene srebrom mog mjeseca... Podatne i spremne za moje maljave šake... I da tražite uzalud slepački zlatnike u noći, kao mala sunca, da prekopavate krvavim šakama svaki žbun i humku nadajući se da je nešto ispalo iz moje kese... Doći ćete do crkve, klečati pred raspećem, sebi nikad ne oprostivši vječitu zavist... Hvala vam, dame i gospodo, što s pažnjom slušate moj bluz... Gitara je muški instrument, njeni akordi njuškaju oko slatkih članaka vaših gospođa i zabijaju se u mjesto rajske muke i spasenja!
(Autor je književnik)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.