Piše: Petar Kadić
Da li mi se čini ili mi sve više upadamo u zamku tehnkokratije - vladavine aparata?! Ili je tehnokratija počela da biva već standardizovana, ali prije svega rutinska pojava našeg društva? Da li smo počeli da bivamo robovi savremenog doba ili je ova tehnokratija postepena destruktivnost savremenog društva u smislu da se moramo osavremeniti i osavremenjavati bez obzira na to šta nam ta tehnokratija kao posledice donosi? U Podgorici ili bolje reći u Crnoj Gori kao da se izgubio kult pravilnog maternjeg jezika, prije svega kulture jezika, kulture pravilnog i lijepog izražavanja, poznavanja lijepog ponašanja... Kult svega onoga što se nekada smatralo neodvojivim dijelom svake osobe i neizostavnim dijelom obrazovanja jedne osobe. Već se danas, nažalost, međuljudski odnosi i svakodnevna komunikacija svode na takozvano šerovanje, hendlovanje, tagovanje, postovanje, lajkovanje, hejtovanje i da ne nabrajam dalje. Prepoznajete Fejsbuk. Zar smo zaista došli do tačke da nam ovih nekoliko izraza oblikuje i diktira stvarnost i svakodnevicu, jer naravno sve ide preko mladih pa to neminovno stigne i do starijih koji se, htjeli ili ne, moraju prilagođavati novijim tehnologijama. Zar su ovo izrazi koji će nas ograničavati i zauzimati mjesto nekadašnjoj retorici i besjedništvu? Zar je moguće da su novijim generacijama i onima koje dolaze važniji pomenuti izrazi i novi trendovi poput raznih tableta, ajfona, ajpeda, androida i ostalih koje neminovno donosi moderno vrijeme nego da pričaju, da se druže? Više po kafićima ne možete vidjeti ljude koji razgovaraju, svi zure u mobilne telefone i ostale uređaje savremene komunikacije i to je čitav provod, a udvaranje ili popularno flertovanje se svodi na SMS dopisivanje. Nezamislivo je da djeca od pet ili šest godina već imaju aparate najnovije tehnologije... A ne tako davno tako nešto bilo je nezamislivo i trebalo je dobro zaslužiti bilo kakav poklon od roditelja... Zaista je poražavajuće da je današnjoj djeci najbitnije ima li telefon određene aplikacije i čiji je aparat bolji i skuplji. Ne može se sve tehnologijama saznavati, nije sve u internetu i televiziji, mada to i jeste sindrom današnjice, već i u čitanju, korišćenju rečnika, i naravno u pisanju. Jesmo li to počeli da živimo život društvenih mreža i da se zadovoljavamo time da li je neko lajkovao, postovao ili šerovao nešto? Tužno, zar ne? A da ne govorim o realitokratiji - najezdi i vladavini rijaliti šou programa, gdje se prikazuju razne društvene devijacije, različiti profili ljudi, razne patologije... Najžalosnije od svega je što se ljudi koji to gledaju uživljavaju u sudbine tih ljudi, pa zaboravljaju na svoje probleme što je možda i OK, ali problemi nigdje neće nestati... Najgore i najteže pada suočavanje sa strahovima, ali je još teže živjeti u strahu i zavaravanju. Zar nije najljepši osjećaj osloboditi se nečega, bilo tereta, straha, nervoze koji vas stalno tište i vise vam nad glavom toliki da imate osjećaj da se davite? Učesnici rijalitija prave od sebe budale, odaju se bludu, porocima, dozvoljavaju sebi da izgube kontrolu, sve zarad novca i ‘’pet minuta slave’’, ne birajući sredstva i načine i da bi podigli rejting gledanosti neke televizije. Zar nije žalosno i poražavajuće da mlađim generacijama ovi rijaliti programi budu smjernice i uzori kako da se ophode ili govore i da im to bude na neki način model budućeg ponašanja ili mogućih stranputica? Složićete se, koliko u vaspitanju djece učestvuju roditelji toliko to čini i sama okolina, škola, društvo, a prije svih mediji, bilo pisani ili elektronski. Da li je moguće da se dozvoljava da rijaliti šou programi oblikuju budući karakter ličnosti nekog djeteta, i da budu modeli naše percepcije, razmišljanja i rasuđivanja, a da nam svakodnevica bude satkana od iščekivanja da li će se ovaj ili onaj potući, ogovarati nekoga ili napraviti bilo kakav skandal?
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.