Piše: Stefan Đukić
Iako to nigdje nije zvanično objavljeno, kampanja koja ima za cilj pristupanje Crne Gore NATO savezu očigledno je u punom jeku. Makar jednom sedmično imamo kolumne, blogove, izjave državnih zvaničnika, partijskih prvaka, sportista koji pokušavaju da nas ubijede da je od presudnog značaja da pristupimo ovom vojnom savezu. U svim tim izjavama provejava mnogo zabluda, među kojima primat imaju prazne fraze nepotkrijepljene činjenicama. Preovladava priča o NATO članicama koje su najdemokratskije, u kojima ima jako malo kriminala, nema korupcije, koje ekonomski cvjetaju. Kad čitate te tekstove, zaista poželite da je Crna Gora članica NATO saveza, pa da konačno i mi vidimo kako je to živjeti bez korupcije, kako je to imati stabilnu ekonomiju, šta znači ne strahovati od kriminala. Ali, da li se radi o istini ili zabludama?
Počnimo od korupcije. Po podacima ‘’Transparensi Internešenela’’, Crna Gora se ne kotira dobro, 76. je od 175 zemalja. Ali, u našem rangu su i NATO članice Bugarska, Rumunija, Italija i Grčka, dok je Albanija nekih 40 mjesta ispod. Osim toga, među pet najnekorumpiranijih zemalja su tri evropske neutralne zemlje. Dakle, članstvo u NATO nije nikakav garant života bez korupcije. Pređimo na kriminal. Što se tiče stope ubistava po broju stanovnika, Crna Gora se bolje kotira od Litvanije, Estonije, SAD i još nekih članica NATO. Ipak, gore zvuči podatak da su među prvih 15 zemalja s najmanjom stopom ubistava svega dvije NATO članice. Ovo su podaci UNODC-a (Agencija Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal). Što se tiče prijetnje od terorizma, po podacima britanskog Forin Ofisa, najveća prijetnja od terorizma je u afričkim zemljama, u nekim zemljama jugoistočne Azije, ali i u Britaniji, Francuskoj, Španiji, dok je visoka prijetnja u Njemačkoj, SAD-u, Italiji itd. S druge strane, za Crnu Goru je naveden nizak nivo opasnosti dok je najniži rezervisan za neutralne države kao što su Švajcarska, Austrija i Malta. Iste podatke nalazimo kod najveće svjetske osiguravajuće kuće – ‘’Aon’’. Po njoj ste sigurniji od terorizma u Crnoj Gori nego u NATO članicama Turskoj, Francuskoj i Grčkoj. Zaključujem da NATO zemlje ne pružaju sigurnost od terorističkih prijetnji, naprotiv.
Kako stoje stvari sa ekonomijom? Prema podacima Svjetske banke o godišnjem rastu BDP-a, u prvih 50 zemalja svijeta nema članica NATO, a najbolje plasirana je Poljska, kao 85. zemlja svijeta po ovom parametru. S druge strane, među onima koji bilježe najveći pad BDP-a u vrhu su dvije NATO članice - Hrvatska i Italija. Što se tiče spoljnog duga po glavi stanovnika (podaci Svjetske banke), među prvih deset je sedam NATO članica. Spoljni dug prema BDP-u (podaci Svjetske banke): pet članica u prvih deset zemalja. Javni dug prema BDP-u (podaci CIA ‘’factbook’’): četiri članice među deset najzaduženijih. U pomenutih prvih deset najzaduženije države koje nisu NATO članice su većinom karipska ostrva. Po stopi nezaposlenosti, prema podacima Svjetske banke, od nas goru sliku imaju NATO članice Španija, Grčka, Albanija, Hrvatska. Mnogi ekonomski faktori govore da NATO članstvo nije nekakav garant ekonomske stabilnosti. Štaviše, vidimo da iako naša ekonomska situacija nije sjajna, ona je u mnogim parametrima bolja od priličnog broja NATO članica. Pritom možemo vidjeti da neutralne zemlje Evrope imaju neuporedivo bolju ekonomsku sliku od skoro svih NATO članica.
Kritičari mogu pohitati i reći da postoji visoka stopa nezaposlenosti u zemljama koje nijesu članice NATO-a, kao i visok javni dug, visoka stopa kriminala ili velika korupcija. I biće u pravu. S istim problemima se suočavaju zemlje EU, ASEAN-a, BRIKS-a, kao i sve nesvrstane države. Ali u tome jeste stvar - ono što pobornici NATO integracija navode kao pogodnosti članstva zapravo nema nikakve veze sa sjevernoatlantskim savezom. Da sjutra postanemo članica NATO-a, nijedan od faktora o kojima oni govore se ne bi promijenio. Ne bismo bili sigurniji od terorizma, ne bi se smanjila stopa nezaposlenosti, ne bismo imali rast BDP-a. Štaviše, postoji realna opasnost da u svakom od ovih parametara nazadujemo. Ako postanemo članica NATO-a, neće naše bolnice postati čiste i primjerne, neće odjednom jedan javni službenici prestati da primaju mito, niti će kriminalci potražiti sreću u nekoj zemlji koja nije članica vojnog saveza. Umjesto starih komunističkih mantri poznatih kao “petogodišnji planovi”, slušamo priču o ulasku u jedan vojni savez - “bolji život je tu blizu, evo, samo što nije” ili još bolje - sve će to NATO pozlatiti. Svijet ne funkcioniše tako. Jedino što će se promijeniti ulaskom u NATO je veće opterećenje za budžet zbog obaveze da se odvajaju veća sredstva za odbranu i zbog nametnutih obaveza nabavke samo jednog tipa naoružanja i opreme.
Ostaje zato poruka svim čitaocima - ne prihvatajte ništa zdravo za gotovo - kada pročitate da nas ulaskom u NATO savez čekaju velike investicije i razni drugi benefiti, provjerite faktičko stanje, svi podaci su laki za pronalaženje na internetu, što je jasno iz ovog teksta. Doduše, možda pobornici NATO pridruživanja nisu mislili na ove parametre, ali kako bi to iko mogao da zna kada u njihovim tekstovima, na tribinama, u reklamama čujemo samo uopštene fraze o “ekonomskom boljitku”, “boljoj sigurnosti”, “opštem civilizacijskom napretku”. Ti izrazi predstavljaju parole sa izbornih partijskih tribina, nama je potrebna jasna, činjenicama potkrijepljena debata, da bismo kao društvo mogli donijeti ispravnu odluku. Po ovome što se dosad može saznati, ispravna odluka leži u neulasku u NATO savez.
(Autor je član Pokreta
za neutralnost)