Autor: Milan Ružić
Pitaju ljudi zašto pisci pišu o Srbiji i Srbima. Nemajući važnija posla, pitaju zašto pišemo o najvažnijoj stvari u našoj državi. Šta da im odgovorimo? Čime da ih obradujemo, uznemirimo, naljutimo? Ako im kažemo da to smatramo dužnošću svojom, neće razumjeti. Bolje da ostavimo publiku da sama razmišlja i izmišlja razloge i kritike.
Neki su išli čak dotle da pojedinima, pa među njima i onome koji ova slova na papir iskašljuje, govore da se prestane sa svakim pisanjem o Srbiji i Srbima. Pa zar je došlo do toga da jedan pisac ne smije da se obraća svojoj zemlji? Treba li na ovome stati i promijeniti smjer, jer „nije trenutak“ biti Srbin? Šta da budemo, okolino draga? O čemu da pišemo? S kim da pričamo? Kome da se molimo? Čiji život da živimo? Koju boju očiju da imamo? Čiju istoriju da pamtimo? Recite nam, „svjetski Srbi“. Nemamo to koga da pitamo do vas. Vi ste najbučniji po tom pitanju. Vi koji se odričete svega svetog u ime mira. Vi što ste se „izmetnuli na Evropljane“. Pa ima li, napasti domaća, većeg Evropljanina od Svetog Save? Ima li? Znate li za Vuka Karadžića? Znate li za Njegoša? Proputovali su oni više nego vi na kruzerima i avionima. Pero misli ispred mene, pa ja zaboravljam da mu došapnem da vi te ljude ne priznajete. Čuje vas Bog kako se ponekad došaptavate među sobom da znate za njih, ali da je bolje da se sakriju kako biste objeručke bili primljeni u novo društvo. Prodajete majke i očeve u ime „svjetskog mira“, tj. tvorevine koja ne postoji i koja ne može postojati dok čovjek korača ovom planetom. S kim i sa čim ćete živjeti u miru ako sve raskućite i zabranite pisati onima koji vas opominju za vaše dobro i za dobro duše vaše? Kakav to mir planirate, ako sve prodate? Čiji mir hoćete da živite, Srbi poevropljeni i Evropljani rasrbljeni?
Branite piscima pravo na pisanje. Prvo ste oduzeli osnovnu stvar svakog naroda, pa i pisca, jer pisac je narod čim se narod oglašava kroz pisca, a to je jezik. Bacate ga psima lutalicama kako biste taj jezik unizili i poslali tamo gdje vi mislite da pripada. Pa zar naš lijepi jezik psinama bacate, jadna vam majka? Čime ćete pričati? Da li će vas razumjeti neko u molitvi ako jezik svoj ne koristite? Prosto planete kad vidite ćirilicu. Propovijedate ideje da je tuđi jezik i tuđe pismo bogatstvo našeg jezika koji polagano zatirete. Da se bar nađe neko pametniji, nego se nađoste vi. Vi kojima iz džepova ispadaju latinična slova, a iz usta slovo o toleranciji.
Svojim ponašanjem pljujete u nebo. Ne shvatate li da svojim razmišljanjem mrtve pisce iz zemlje vadite i leševima se njihovim podsmijevate, a žive bacate na zemlju i kamenujete ih svojim teškim riječima kako bi opravdali sebe pred sobom? Jadni ste vi koji morate prvo sebi da se dokazujete, a onda drugima i to tako što ćete one koji su od vas i napravili to što jeste da prokazujete i odričete ih se po ko zna koji put.
Ali, dok se spaja oblak sa oblakom, čovjek sa ženom i dok između tih oblaka viri sunce, a između čovjeka i žene spava dijete, novi će se Srbi rađati. I kad više ne bude ni sunca, ni djece, ni ljudi nezatrovanih vašom kobnom idejom, tad neće više biti ni neba, ni Srbije, ni Srba, ni vas, dragi naši Rasrbi, već će samo ostati u vazduhu vaš lavež opominjući one koji dođu da je tu postojala gomila psina koje su na svoj čopor lajale i svoje rođene kosti grizle i zakopavale. A što se pisaca tiče, oni će vas nadživjeti, pa će se i tada naći neki da ćirilicom zapiše tu legendu i obilježi to mjesto kao vaš grob.
wwwiskra.co
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.