Piše: Dragan Mraović
Umjesto „sprečavanja nezapamćenog užasa“, u milogori se dogodila nezapamćena trapavost Milivoja Katnića. Morao je da reaguje čak i Radio Slobodna Evropa, iako je ispostava neoliberala i NATO pakta, odnosno satanističkih sekti koja podržava milogorce, pitajući zašto nisu obaviješteni ministar unutrašnjih poslova i ministarka odbrane, ako je zaista planiran državni udar, zašto se nisu odmah sastala najviša tijela koja se bave bezbjednošću i, zašto od NATO-a nije tražena pomoć? Eto, kakav je garant mira NATO kada ne zna ni da se dešava „državni udar“ u kome treba da bude uhapšen njegov miljenik Gospodar.
U diplomatskoj praksi se o svakom hapšenju, počev od secikesa, obavještava odmah država čiji su građani privedeni. Zašto Srbija saznaje iz medija da su uhapšeni njeni teroristi, a ne od MUP-a Crne Gore? I zašto su „ruski teroristi“ prvo protjerani iz Srbije, umjesto da budu u ćuzi na propitivanju, a potom ih nije ni bilo kako reče čuveni srpski detektiv Šerlok Neša?
Međutim, moskovski dnevnik Komersant objavio je da je u odnosima Moskve i Beograda nastao skandal bez presedana u postsovjetskoj istoriji, baš u vrijeme posjete Beogradu sekretara Savjeta za nacionalnu bezbjednost Rusije Nikolaja Patruševa, zbog priče o ruskim špijunima na teritoriji Srbije, a Putinov portparol Dmitrij Peskov je izjavio da Kremlj nije obaviješten o njihovom hapšenju u Srbiji za koje „zna“ srpska štampa, ali ne zna pomenuti srpski detektiv Šerlok Neša. Ni Bajden ne bi bolje zamrsio Rusima, no što to čini srpski režim.
Zašto Gospodarčić bruka Srbiju kod Rusije koja jedina još čuva Kosmet i sprečava NATO da okupira ili opet bombarduje Beograd? Zato što u državnim ustanovama Srbije i njenoj Vladi sjede kao savjetnici ne samo stranci već i srpski državljani, lobisti službi i korporacija najvećih NATO zemalja, a među njima su to i neki srpski ministri i potpredsjednici. Zato što je reforma srpske policije povjerena Britancu Amadeu Vatkinsu, eksponentu NATO, čija uloga „nadilazi ulogu ministra policije, a vjerovatno i premijera“. Zato što se srpski državni vrh hvali koliko je tenkova pretopljeno u smederevskoj željezari, koliko vojnika i pušaka ima i što ponavlja kako Srbija nema druge alternative do puta u EU, iako sve normalne države imaju više alternativa. Jer, samo budala nema alternativu.
Gospodarčić se upetljao kao pile u kučine smušenom objavom o špijunima sa „elementima inostranosti“ (nije valjda da je to Ambasada SAD u Beogradu u kojoj je lociran detašman CIA za Balkan?!) radi podrške Gospodaru koji bi se, sa svoje strane, upetljao u bilo šta samo da još odloži ono što se ne može ukinuti, jer ne zna latinsku poslovicu „quod differtur non aufertur“ (što se odlaže, ne ukida se – pa ni suđenje u Bariju).
To prijateljstvo dvojice autokrata datira još od radikalske mladosti Gospodarčića i nekog stančića u kome je stanovao u milogori. Ima tu i porodičnih veza, para nekog „trgovca“ cigaretama. Ima svega, samo nema političara, ni državnika svoga naroda.
Takvo mentalno silovanje Crnogoraca i Srba nije viđeno u njihovoj istoriji. Zato treba, možda, umjesto u Spužu tražiti rješenje na psihijatriji. Neko se mora liječiti: narod ili ovaj dvojac sa NATO kormilarom. Narod se mora izlječiti od njih dvojice, a njih neka liječe njihovi NATO nadriljekari. Najbolji lijek bi bio ustavom zabraniti svakome da ima više od dva mandata i dalje bavljenje politikom poslije toga. Jer, čovjek je lako kvarljiva roba.
P.S. – U međuvremenu - atentat na Gospodarčića!? On i Gospodar će u tome preteći Fidela Kastra! Naravno, po broju atentata, a ne po ozbiljnosti.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)