Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Sumnjaju da je švercovano 70 diploma * Istraga protiv Marovića zbog planiranja atentata * Primio rafal umjesto sinovca * Uništeno 11 fabrika, na ulici završilo tri hiljade ljudi * Sumnjaju da je švercovano 70 diploma * Niko nema što Zukorlić imade * Omega za Alfu
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 20-08-2017

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Radmila Vojvodić, rektor Univerziteta Crne Gore:
– Autoritarno ponašanje centra moći, kojim se kroz konstruisanu glasačku mašinu ne preza od trgovine studentskim interesima zarad političko- propagandnih ciljeva, nedopustiva je obrazovna praksa u demokratskim zemljama.

Vic Dana :)

Kaže policajac u civilu čobanu:
- Ako pogodim ko si, daćeš mi jednu ovcu.
Čoban pristane. Kaže policajac:
- Ti si čoban - i uzme jednu ovcu.
Tek će čoban:
- Ako ja pogodim ko si ti, ima da mi vratiš tu ovcu.
Policajac pristane.
- Ti si policajac u civilu.
Pita ga policajac kako je pogodio, a čoban će:
- Samo policajac može od 300 ovaca izabrati šarplaninca!



Nakon ginekološkog pregleda doktor se obraća pacijentinji:
- Rekli ste da imate prijatelja građevinara?
Pacijentinja:
- Da!
Ginekolog:
- E, pa može se reći da je gospodin građevinar postavio kamen temeljac.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Stav - datum: 2017-08-16
Bjekstvo od gomile I zaista, ako je svijet u pravu, ako su u pravu ta muzika po kafanama, te masovne zabave, ti amerikanizovani ljudi zadovoljni tako sitnim stvarima, onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam zaista, kako sam sebe često nazivao, stepski vuk, životinja koja je zalutala u tuđ i nerazumljiv svijet, koja više ne nalazi svoju postojbinu, vazduh i hranu... Ko umjesto ciguljanja traži muziku, umjesto razonode radost, umjesto novca dušu, ko umjesto spekulisanja traži istinski rad, i umjesto igre istinsku strast, tome ovaj ljepuškasti svijet ne može biti domovi
Dan - novi portal
-Pi­še: Mi­o­mir Čo­la­ko­vić

U de­ve­de­se­tim go­di­na­ma XX vi­je­ka u Cr­noj Go­ri je do­šlo do ru­še­nja ne­kad pri­hva­će­nih dru­štve­nih mje­ri­la i obi­ča­ja. Osta­li smo bez tra­di­ci­o­nal­nih mo­ral­nih nor­mi i uzo­ra, otvo­ri­li put pre­ma po­je­di­nač­noj i dru­štve­noj slo­bo­di ko­ja na­di­la­zi gra­ni­ce zdra­vog ra­zu­ma, pa sad kao pro­iz­vod sve­ga to­ga ima­mo bo­le­sti, na­pe­tost i stres, zlo­u­po­tre­bu dro­ga, ko­mer­ci­ja­li­za­ci­ju sek­sa, rat ulič­nih ban­di po­red ko­jih se ma­fi­ja či­ni kao na­pred­na ci­vi­li­za­ci­ja.
Bez­na­đe je po­sta­lo cr­no­gor­ska zbi­lja. Ze­mlju vo­de, u naj­ve­ćoj mje­ri, lju­di bez­oč­ni i gram­zi­vi, ba­ha­ti i bez­o­sje­ćaj­ni. Po­li­ti­ča­ri slu­že is­klju­či­vo svo­joj bo­le­snoj am­bi­ci­ji i su­je­ti, re­li­gij­ske vo­đe su za­bo­ra­vi­le šta zna­či ri­ječ bla­gost, isti­na i prav­da su odav­no pro­tje­ra­ne iz in­sti­tu­ci­ja ko­je bi tre­ba­lo da ih ba­šti­ne i pro­mo­vi­šu, po­sta­li smo i jed­ni dru­gi­ma te­ški.
Je­di­na mje­ra vri­jed­no­sti po­sta­li su moć, pro­fit, vlast, ostva­re­ni po sva­ku ci­je­nu, što na­sil­ni­je to za rej­ting u dru­štvu po­želj­ni­je. To­me je po­sta­lo sve pot­či­nje­no. Čo­vjek po­sta­je obič­na ro­ba ko­ja ima svo­ju ku­pov­no-pro­daj­nu vri­jed­nost i je­di­ni cilj mu je da na tom i ta­kvom tr­ži­štu vri­jed­no­sti po­stig­ne što ve­ću ci­je­nu. Du­hov­ni kva­li­te­ti, mo­ral, zna­nje, prin­ci­pi­jel­nost, ne­što su što ta­ko na­sta­loj dru­štve­noj eli­ti po­sta­je te­ma za iz­ru­gi­va­nje.
Iz­li­za­na je fra­za da sva­ka dr­ža­va ima svo­ju ma­fi­ju, a da sa­mo u Cr­noj Go­ri ma­fi­ja ima svo­ju dr­ža­vu. Na­ža­lost, u toj iz­li­za­no­sti, kao što sva­ka pre­če­sta upo­tre­ba za­ma­gli pra­vo zna­če­nje upo­trije­blje­ne ri­je­či, kri­je se stra­vič­na isti­na či­ja pra­va du­bi­na ni­ka­ko da do­pre do ko­lek­tiv­ne cr­no­gor­ske svi­je­sti.
Po­sto­ji jed­na te­o­ri­ja ko­ja ka­že da sva­ka vlast pro­iz­i­la­zi iz ko­lek­tiv­ne svi­je­sti na­ro­da ko­jim upra­vlja. Ako je to ta­ko, on­da za si­tu­a­ci­ju u ko­joj se na­la­zi da­na­šnja Cr­na Go­ra, osi­ro­ma­še­na, opljač­ka­na, raz­je­di­nje­na i ras­po­lu­će­na, is­klju­či­vu kri­vi­cu sno­si­mo mi, cr­no­gor­ski gra­đa­ni. Ko­ji smo ta­kvu vlast, i one uz vlast, bi­ra­li i sli­je­di­li, i još uvi­jek bi­ra­mo i sli­je­di­mo. Bi­ra­mo, slu­ša­mo i sli­je­di­mo sve njih, bez ob­zi­ra na to pri­pa­da­ju li ne­koj po­li­tič­koj par­ti­ji, NVO, re­li­gij­skoj in­sti­tu­ci­ji, ko­ji­ma je, sa svo­jim pro­po­vjed­ni­ci­ma i ide­o­lo­zi­ma, je­di­ni cilj pri­ku­pi­ti što ve­će bo­gat­stvo i po­ve­ća­ti broj sljed­be­ni­ka, tru­de­ći se da nji­hov du­hov­ni na­pre­dak ili rast sve­du na naj­ma­nju mo­gu­ću mje­ru, ka­ko bi lak­še mo­gli ma­ni­pu­li­sa­ti i upra­vlja­ti i na taj na­čin što du­že op­sta­ja­ti na vla­sti ili u pljač­ki.
Za­ži­vje­la je kul­tu­ra go­mi­le. Stal­no smo pod­vrg­nu­ti pra­nju mo­zga. Ve­li­ki broj štam­pa­nih i elek­tron­skih me­di­ja ko­je či­ta­mo, slu­ša­mo i gle­da­mo, pla­si­ra­ju nam fri­zi­ra­ne in­for­ma­ci­je ko­je su na­sta­le u ka­bi­ne­ti­ma od­re­đe­nih gru­pa, a per­ma­nent­no na­me­ću kič kao mje­ri­lo uku­sa. Za­bo­ra­vlja­ju­ći da smo od psi­ho­pa­ta na vla­sti na taj na­čin kon­tro­li­sa­ni, ju­ri­mo za za­do­volj­stvi­ma što ih pru­ža­ju dro­ge, al­ko­hol, ta­ble­te, pro­mi­sku­i­tet­ni seks, fil­mo­vi, mu­zi­ka i knji­ge ko­je bu­de ni­ske stra­sti i že­lju da bu­du što pri­je i što lak­še za­do­vo­lje­ne, to­ne­mo u na­ci­o­na­li­zam i šo­vi­ni­zam mr­ze­ći sve raz­li­či­to­sti u ko­ji­ma ži­vi­mo a či­je bo­gat­stvo ne vi­di­mo, na ra­dost vo­đa po­li­tič­kih i re­li­gij­skih ko­ji nas u tu ta­mu ci­je­lo vri­je­me uvla­če, u mrak ko­ji je nji­ho­va pri­rod­na sre­di­na u ko­joj je­di­no mo­gu da op­sta­ju i svo­je bo­gat­stvo i moć uve­ća­va­ju.
Po­sto­ji li iz­laz, spas iz bez­na­đa u kom se na­la­zi­mo? Po­sto­ji li bjek­stvo iz te kul­tu­re go­mi­le, fi­lo­zo­fi­je mra­ka i ki­ča?
U da­na­šnje vri­je­me, sa­mo­ća je su­šta po­tre­ba. Ari­sto­kra­ti­zam du­ha. Sa­mo u sa­mo­ći se mo­že iz­gra­đi­va­ti lič­nost, uži­va­ti u mu­zi­ci, u do­broj knji­zi, u šet­nji, u pri­ro­di.... Kul­tu­ra go­mi­le ne pri­zna­je lič­nost, po­seb­nost, in­di­vi­du­a­li­tet. Ni kva­li­tet. Go­mi­la ima sa­mo jed­no, naj­če­šće iz od­re­đe­nog cen­tra na­met­nu­to mi­šlje­nje, je­dan po­gled, uvi­jek je is­klju­či­va, na­sil­na. Ma­sa lju­di je uvi­jek ne­na­klo­nje­na sva­ko­me iz­van nje, sva­kom po­je­din­cu. Ako pa­žlji­vo po­sma­tra­te lju­de ko­je u sva­ko­dnev­nom ži­vo­tu sma­tra­te za mir­ne i do­bre, pri­mi­je­ti­će­te da se oni kad su sa­mi ili kad se na­la­ze u “svom” dru­štvu, po­na­ša­ju mno­go dru­ga­či­je, bo­lje, ne­go on­da ka­da se na­la­ze u ma­si.
Sva­ko je ba­rem jed­nom u ži­vo­tu imao to is­ku­stvo da u su­sre­tu sa ner­vo­znim, bi­je­snim, ne­ga­tiv­nim lju­di­ma i sam po­sta­ne ne­ras­po­lo­žen. I oni ve­o­ma mir­ni lju­di, ni­ma­lo zli, iz­ne­na­da po­sta­nu bi­je­sni ka­da su u ta­kvoj, bi­je­snoj go­mi­li. A ka­da ih ka­sni­je pi­ta­te za­što su bi­li ta­kvi, ne­ma­ju ra­ci­o­nal­no ob­ja­šnje­nje. Jed­no­stav­no ih je “po­ni­je­la” go­mi­la. “Na­pu­ni­la” ih ne­ga­tiv­nim vi­bra­ci­ja­ma, ne­ga­tiv­nim zra­če­njem, ži­vo­tinj­skim na­go­nom. A go­mi­la će uvi­jek ima­ti tu moć do­kle god joj pri­pa­da­mo ma­kar i ma­lim di­je­lom se­be.
Što je dru­štvo ma­nje, to je kva­li­tet­ni­je. U jed­nom čo­vje­ku će­mo na­ći bla­go ko­je ne­će­mo u hi­lja­da­ma dru­gih lju­di.
Sa­mo­ća je ču­var in­di­vi­du­a­li­te­ta. Bi­ti ne­za­vi­san, osta­ti pri svom prin­ci­pu, svom ubje­đe­nju, ma ka­ko ono bi­lo ne­po­pu­la­r­no, zna­či su­prot­sta­vi­ti se go­mi­li, ne bi­ti sa njom. Za­stu­pa­ti ono u što se du­bo­ko vje­ru­je, bez ob­zi­ra na va­že­će tren­do­ve, stvar je sa­mo­po­što­va­nja i do­brog uku­sa. I dis­tan­ci­ra­nja, po­vla­če­nja u se­be, u svoj unu­tra­šnji svi­jet. Sa­mo on­da kad u pot­pu­no­sti pri­pa­da­mo se­bi mo­že­mo bi­ti sreć­ni i slo­bod­ni.
Čo­vjek na­u­čen da za­ra­nja u sop­stve­ne du­bi­ne i vi­si­ne, obo­ža­va­lac lje­po­te sa­mo­spo­zna­va­nja, na­ći će u sva­kom su­sre­tu sa sa­mim so­bom ne­što dru­go, ne­što no­vo, ne­što od ono­ga o če­mu mi­sti­ci svih re­li­gi­ja već vje­ko­vi­ma go­vo­re. Na­ći će u se­bi i Isu­sa, Ši­vu, Bu­du, Mu­ha­me­da… Jer čo­vjek je u naj­du­bljim, naj­skro­vi­ti­jim mje­sti­ma svo­je bo­žan­ske bi­ti, sa­zdan sav od iz­ne­na­đe­nja po­put one fa­sa­de ka­te­dra­le u Ru­a­nu, ko­ju je Klod Mo­ne sli­kao za­ča­ran – i u ra­nu zo­ru, i u pod­ne, i u su­to­ne, jer je pod raz­li­či­tom svje­tlo­šću uvi­jek bi­la dru­ga­či­ja, kao što se i sam čo­vjek mi­je­nja za­vi­sno od svje­tla (či­sto­te) mi­sli ko­ji­ma se po­sma­tra.
Ra­zno­vr­snost tih uvi­da i zna­če­nja, kad se jed­nom uđe u ri­zni­cu unu­tra­šnjeg bla­ga, ne po­ja­ča­va se, tre­ba to ra­zu­mje­ti, zbog re­la­ti­vi­stič­kog po­gle­da i sklo­no­sti ka lu­ta­nju i za­blu­di, već zbog unu­tra­šnjeg bo­gat­stva ljud­ske mi­sli, ljud­skog po­sto­ja­nja, zbog bo­gat­stva pri­ro­de ljud­skog bi­ća. A mi se la­ko od­ri­če­mo to­ga unu­tra­šnjeg bo­gat­stva, bje­že­ći od se­be u ne­ku po­li­tič­ku par­ti­ju, re­li­gij­sku in­sti­tu­ci­ju, do­zvo­lja­va­ju­ći da nas vo­de raz­ne psi­ho­pa­te i ko­ri­sto­ljup­ci, da ži­vi­mo nji­ho­vu kič kul­tu­ru, nji­ho­vu de­struk­tiv­nu fi­lo­zo­fi­ju mra­ka i uža­sa.

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"