Državne institucije ne poštuju pravo građana na informisanost i na sve načine pokušaju da sakriju informacije koje se tiču trošenja sredstava iz državnog budžeta, ugovore sa stranim investitorima, kao i sve podatke koji bi doveli do otkrivanja koruptivnih radnji, koje su najizraženije u predizbornom periodu. To je ocjena sagovornika „Dana”, koji ističu da, zbog kršenja Zakona o slobodnom pristupu informacijama, koji je na snagu stupio prije dvije godine, 17. februara 2013, niko nije odgovarao uprkos propisanim sankcijama od 500 do 20.000 eura.
Direktor Monitoring programa MANS-a Vuk Maraš kaže za „Dan” da je ta nevladina organizacija u protekle dvije godine podnijela preko 23.000 zahtjeva za slobodan pristup informacijama, a u svega 40 odsto slučajeva državne institucije su im odgovorile u roku od 15 dana, kako je to propisano zakonom. On tvrdi da su u ostalim slučajevima institucije pokušavale da sakriju tražene podatke, ali je Savjet Agencije za zaštitu ličih podataka i slobodan pristup informacijama za preko 90 odsto slučajeva uvažio njihovu žalbu.
– Iako je zakon normativno unaprijeđen, građani, NVO i mediji nijesu osjetili unapređenje. Nastavljena je tradicija visokog stepena ćutanja administracije. Često su institucije tvrdile da nemaju traženu informaciju iako to nije bilo tačno. Najbolji pokazatelj da nema političke volje da se primijeni taj zakon jeste činjenica da do danas nijedan funkcioner nije odgovarao za kršenje tog akta, iako je novim zakonom predviđena prekršajna kazna za one koji kriju informacije. Činjenica da je Agencija po našim žalbama u preko 90 odsto slučajeva odlučila u našu korist dokazuje da je bilo propusta. To samo pokazuje koliko je ogroman stepen kršenja zakona od strane institucija, ali to se nije reflektovalo na prekršajni postupak i funkcioneri i institucije na čijem su čelu sačuvani su od odgovornosti za kršenje zakona. Sve to zbog pingponga koji igraju Ministarstvo unutrašnjih poslova i Agencija za zaštitu ličnih podataka oko toga ko treba da pokreće prekršajne postupke – navodi Maraš.
On ističe da se informacije najviše kriju u oblastima koje mogu ukazati na postojanje korupcije.
– To je bilo najizraženije kada su u pitanju predizborne zloupotrebe. Tu smo se suočavali sa ogromnim sakrivanjem informacija od strane Ministarstva finansija, ali i drugih organa koji su se bavili dodjelom socijalnih naknada i drugih vrsta pomoći, odosno svih onih instrumenata koji su korišćeni za kupovinu glasova, uključujući i zapošljavanje u javnoj upravi. Do tih podataka bilo je veoma teško doći u prethodnom periodu. Kada tražena informacija može otkriti postojanje korupcije, institucije su spremne da učine sve kako ne bi bili otkriveni korupcija ili postupanje suprotno zakonu – ukazuje Maraš.
Član Savjeta Agencije Radenko Lacmanović kaže za „Dan” da „velike zasluge” za nedosledno sprovođenje zakona ima i MUP, koji ne reaguje na njihove zahtjeve koji se tiču provjere navode državnih organa koji tvrde da nemaju određene informacije koje se od njih traže, a najčešće se odnose na trošenje sredstava iz državnog budžeta i sklapanje ugovora.
– Od 3.500 predmeta koje smo riješili od 17. februara 2013. godine do danas najmanje 50 odsto se odnosilo na nepostupanje organa vlasti za slobodan pristup informacijama. Informacije najčešće skrivaju institucije koje se bave finansijama, Poreska uprava i organi pod Ministarstvom finansija. Oni se najčešće pravdaju Zakonom o poreskoj administraciji, kojim je propisano da su podaci o poreskim obaveznicima poreska tajna. Mi se ne slažemo s tim, jer sada imamo novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama i ranije propise treba smatrati nevažećim – kazao je Lacmanović.
M.S.
Taje ugovore sa stranim investitorima
Lacmanović kaže da se Agencija suočava sa brojnim problemima koji se tiču nedostatak kadra, kratkih rokova za postupanje, te manjka sredstava u budžetu, ali da uprkos tome snažno afirmišu pravo javnosti da zna.
– Tu je i problem sa MUP-om, odnosno sa Direktoratom za kontrolu kancelarijskog poslovanja, koji odbija da postupi po našim zahtjevima da provjeri tvrdnje institucija da ne posjeduju određene informacije. To je brutalno kršenje zakona. Takođe, imamo i problem prilikom administrativnog izvršenja rješenja u praksi jer se pokazalo da institucije odobre pristup informacijama, a onda ne dostave prave odgovore podnosiocu zahtjeva. Agencija je usvojila preko 90 odsto žalbi zbog skrivanja informacija, a primijećeno je da se skrivaju ugovori koje su organi vlasti potpisali sa određenim investitorima u zemlji ili inostranstvu. Jedan od primera je i Elektroprivreda, koja pokušava da sakrije informacije o konsultantskim uslugama –navodi Lacmanović i dodaje da se mnoge informacije u javnosti pojave zahvaljujući Savjetu čiji je član, ali da drugi ubiraju korist od toga.
Ćute o platama, rezultatima, planovima...
Dvogodišnja istraživanja Centara za demokratsku tranziciju (CDT) svjedoče o nepoštovanju prava građana na informisanost. Kako je za „Dan” kazao zamjenik izvršnog direktora CDT-a Đorđije Brkuljan, ministarstva i ostali organi uprave ne poštuju obavezu da na sajtu objave registre, programe i planove rada, izvještaje o radu, strateška dokumenta, propise, spisak javnih funkcionera i njihove mjesečne zarade, spisak službenika i njihova zvanja.
– Crnogorska ministarstva ispunjavaju 60 odsto obaveza, organi u njihovom sastavu samo 24, a samostalni organi uprave 43 odsto obaveza. Ukupno gledano, najlošiji rezultat postigla su ministarstva kulture i zdravlja. Među organima koji su u sastavu ministarstava najlošiji su uprave policije, za zaštitu kulturih dobara i za zbrinjavanje izbjeglica, koje ne ispunjavaju nijednu obavezu. Kada su u pitanju samostalni organi uprave, najlošiji rezultat su postigli Uprava za mlade i sport i Zavod za socijalnu i dječju zaštitu, institucija u formiranju, koji ne ispunjavaju nijednu obavezu – kaže Brkuljan.
On navodi da skoro polovina ministarstava ne objavljuje godišnje izvještaje o radu, spisak javnih funkcionera i iznose njihovih zarada, a organi u sastavu ministarstava objavljuju svega petinu potrebnih informacija, dok samostalni organi objavljuju četvrtinu informacija. Brkuljan smatra da je ključni razlog za kršenje zakona neposvećenost institucija i odsustvo kaznene politike.