Akademik Matija Bećković ocijenio je sinoć na obilježavanju 100. godina od Mojkovačke bitke da su Srbija i Crna Gora nerazdvojive, a ropstvo i Crna Gora nespojivi. On je naveo da su i Hristos i Mojkovac rođeni na Božić i zato „nema Božića bez Mojkovca ni Mojkovca bez Božića“. U mojkovačkom Centru za kulturu sinoć je organizovana akademija povodom te slavne bitke, za koju je Bećković kazao da je „dio Kosovskoga boja koji traje i trajaće do poslednjega vremena”.
On je podsjetio da nije prvi put da se pucalo na srpski narod sa svih strana i iz svih oružja. Ubijani smo, kaže, bez spiska i bombardovani redom, i to po pravilu na najveće pravoslavne praznike. On je takođe istakao da je najveći kosovski junak srpski pjesnik Petar Drugi Petrović Lovćenski tajnovidac, kazavši da se o Kosovu više saznaje kroz poeziju, nego kroz istoriju, dodajući da pamćenje ne umire, a ono što poezija vrati u svijest zauvijek postoji.
Govoreći o Prvom svjetskom ratu, Bećković je podsjetio da je Beč tražio bezuslovnu kapitulaciju svih srpskih trupa koje su prelazile Crnu Goru, istićući da je tadašnja Vlada prihvatila sve uslove osim poslednjeg, i napravio paralelu ondašnjeg i sadašnjeg vremena.
– Srbija i Crne Gora su nerazdvojivi, ropstvo i Crna Gora su nespojivi, danas se čini da smo ugroženiji iznutra nego spolja. Postoji spoljašnje i unutrašnje Kosovo, i spoljašnji i unutrašnji Mojkovac. Na onom spoljašnjem Kosovu osnovana je prva NATO država koju je priznao Montenegro, a nikad neće Crna Gora. Ono unutrašnje je ostalo „Onamo, `namo” i svuda je gdje ima Srba. Juda je nazvan blagajnikom izdaje, tih blagajnika se danas namnožilo, a Judinih trideset srebrenjaka naraslo je na milione zlatnika. Ali pored svega, nikakvih promjena u pogledu morala i moralnosti nema – poručio je Bećković, dodajući da je Mojkovačka bitka mala u istoriji ratova, ali u istoriji bratske sloge i ljubavi, čojstva i junaštva, časti i obraza spada u najveće koju je vodilo ljudsko sjeme.
Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije kazao je da je posebno važno naglasiti da se bratski i nedjeljivi narod Srbije i Crne Gore u Velikom ratu herojski i jednodušno suprotstavio nadmoćnoj, osvajačkoj vojsci austrougarske monarhije i njenih saveznika, krstašima i krstolomima 20. vijeka, pretečama Hitlera i NATO agresije.
– Istovremeno, to junaštvo ravno je kosovskom i po smislu i po zavještanju, pa zbog toga Mojkovačku bitku doživljavamo kao nastavak Kosovske – podsjetio je vladika, napominjajući da na Mojkovcu, za razliku od Kosova, nije bilo izdaje.
Nažalost, kako je kazao, izdaja Mojkovca došla je desetak dana poslije bitke.
– Neslavna naredba od tadašnje vlade Crne Gore da crnogorska vojska položi oružje pred neprijateljem, od strane prekaljenih ratnika od Grahova do Čakora, shvaćena je kao izdaja, i odmah je prouzrokovala razdor i raskole u narodu, koji na našu nesreću, traju do dana današnjeg – kazao je on, napominjajući da mojkovačka, kao i kosovska drama, još nije završena.
Organizatori proslave su Eparhija budimljansko-nikšićka, Srpski nacionalni savjet i Društvo srpskih domaćina.J.Š.