Od ukupnog poreskog duga koji je zaključno sa 20. julom ove godine iznosio 777,6 miliona eura, Poreska uprava može da naplati svega 236,55 miliona, prema podacima koji su navedeni u Informaciji o poreskom dugu, koji je usvojila Vlada.
Od ukupnog poreskog duga, čak 541 milion je nenaplativ, a od tog iznosa na dug poreskih obveznika u stečaju odnosi se 103,96 miliona eura, nenaplativi dug pravnih lica kojima je prestala registracija iznosi 35,76 miliona, dok je dug fizičkih lica kojima je prestala registracija 60,28 miliona, što je ukupno 200 miliona eura nenaplativog duga.
Iako je poreski dug u konstantnom porastu od 2010, a na kraju 2014. dostigao je rekordnih 720,1 milion eura, kako je konstatovala Državna revizorska institucija, u izvještaju o efikasnosti Poreske uprave u naplati poreskog duga, ta institucija je od 2013. do prošle godine zatražila uvođenje stečaja u svega šest preduzeća, od čega je jedan zahtjev povučen, dok je na zahtjev Ministarstva finansija uveden stečaj u Kombinat aluminijuma.
Ukupan dug zbog koga je PU uvela stečaj u pet preduzeća iznosio je zanemarljivih 9,6 miliona eura, u odnosu na ukupan poreski dug, a stečaj je uveden u Albonu, Pobjedu, Montevar Metalac, FEP Piva i Jadransko brodogradilište.
Po Zakonu o stečaju, prioritet kod isplate potraživanja ima prvi isplatni red, u koji se svrstavaju potraživanja radnika. U drugi isplatni red svrstavaju se potraživanja Poreske uprave. Stečajna uprava oglašava prodaju imovine preduzeća koje je u stečaju, a svakim oglasom za prodaju, dolazi do umanjenja cijene po kojoj se ta imovina prodaje, pa u najvećem broju slučajeva, cijena padne i po nekoliko puta dok se za nju nađe kupac, a što može da traje i po nekoliko godina. Nakon konačne prodaje i izmirenja prvog isplatnog reda, kao i troškova stečajnog postupka, rijetko preostane novca da država naplati potraživanja po osnovu poreza, a takođe, neisplaćeni ostanu i povjerioci iz trećeg isplatnog reda, dobavljači, kao i akcionari. Vlasnici firmi, kako je u više navrata upozoravano, često koriste stečaj kako bi izbjegli plaćanja povjeriocima, kao i porez, pa nakon uvođenja firme u stečaj, nije rijedak slučaj da isti vlasnik osnuje drugo preduzeće, što ima direktan uticaj na preduzeća koja na taj način ne mogu da naplate usluge koje su pružili ili za isporučenu robu. Na taj način i radnici budu zakinuti, jer najčešće, nakon prodaje imovine, dobiju zarade u umanjenom iznosu od 193 eura, koliko iznosi najniža plata, ali i građani koji vraćaju dugove države, koja se zadužuje zbog rupa u budžetu, koje bi bile značajno manje da se porezi redovno naplaćuju.
Predsjednik Alternative Vesko Pejak smatra da je država propustila da na vrijeme naplati te dugove, odnosno, u periodu dok su ta preduzeća radila i poslovala.
– Drugim riječima, država, odnosno oni koji njom upravljaju, učestvovali su aktivno u krivičnom djelu – utaji poreza. Potrebno je ispitati ko je ikada vršio kontrolu uplate poreza velikih privrednih subjekata. Ako nije vršio niko, potrebno je ispitati zašto nije. Neophodno je odmah smijeniti ta lica, ukoliko još uvijek rade, ispitati kakvu ličnu imovinu imaju i da li su tu imovinu stekli na pravno legalan način. Postoji osnovana sumnja da su lica iz institucija učestvovala u toj utaji poreza – kazao je Pejak „Danu”.
Alternativa je, kako je istakao, pokrenula pitanje uplate poreza i doprinosa za HDL Laković, ali su dobili odgovor da se radi o poslovnoj tajni.
– Ne znamo kako je moguće dobiti takav odgovor u situciji kada znamo da jedan dio preduzeća ne izmiruje svoje zakonom određene obaveze. Jednog dana, ako se ova informcaija pokaže kao tačna, radnici HDL Lakovića neće ostvariti pravo na penziju. Ko će biti kriv? – pitao je on.
Advokat Veselin Radulović istakao je da je glavni problem to što je očigledno da službena lica u Poreskoj upravi duže vrijeme nijesu vršila svoja službena ovlašćenja.
– Kada se to dovede u vezu sa tim da postoji veliki broj firmi, subjekata, pravnih i fizičkih lica koja su, na ovaj ili onaj način, povezana sa određenim krugovima u vrhu izvršne vlasti, onda se sumnja da se sve to radilo svjesno i na kraju dolazimo do situacije da na stotine miliona eura poreskog duga ostane nenaplaćeno. Po mom mišljenju, ključni krivac za to je Poreska uprava, jer je nesporno da poreski dug ne bi mogao da dođe ni približno do te cifre, da su u toj instituciji vršili službena ovlašćenja na vrijeme – rekao je on.
Radulović smatra da u tom dijelu odavno ima posla za državno tužilaštvo, koje bi, kako je naglasio, moralo da pokrene odgovarajuće postupke i da procesuira sve one koji nijesu vršili svoja ovlašćenja, odnosno zato što su ih vršili selektivno.
– U svakoj oblasti, koliko mi je poznato, postoje različiti aršini postupanja Poreske uprave, pa se neko kontroliše i porez se naplaćuje redovno, dok se drugim subjektima poreske obaveze odlažu, ne naplaćuju, prolongiraju i, na kraju, dolazimo do situacije da se one više nikad ne mogu ni naplatiti – rekao je on.
J.V.
Fali novca i za prvi isplatni red
Radulović je istakao da nije upoznat sa slučajem da je država naplatila porez od nekog od preduzeća u stečaju.
– Postoje potraživanja koja, po isplatnim redovima moraju da budu naplaćena mnogo ranije. Preduzeća koja odu u stečaj, često nemaju sredstava da isplate potraživanja ni prvom isplatnom redu, a kamoli ona iz drugog i trećeg i onda je gotovo izvjesno da kod pokretanja stečajnog postupka, potraživanja države ostanu mrtvo slovo na papiru, odnosno ostanu nenaplaćena – rekao je on.
Smatra da je problematično i to što je Poreska uprava zbog poreskog duga zatražila uvođenje stečaja u svega nekoliko preduzeća, ali da je mnogo veći problem to što država nije preduzimala ništa u cilju naplate poreza.
– Čak i u situacijama kada se država pojavi kao povjerilac koji pokreće stečajni postupak, na kraju se ispostavi da to nije u njenom interesu, jer ne može da se naplati – rekao je on ističući da se porez ne naplaćuje godinama niti se išta preduzima prema određenim subjektima, kako bi oni izmirili svoje poreske obaveze prema državi.