Nadamo se da će se ova naša antisvetosavska, antisvetopetrovska Crna Gora vratiti samoj sebi, svojoj mudrosti, znanju, prosvjeti i svom istinskom prosvećenju, koje je danas ugroženo, ne samo kod nas, nego u sveukupnoj, sve više antihrišćanskoj Evropi, kazao je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. On je na Svetosavskoj akademiji, koja je sinoć održana u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, poručio da bez prosvećenja nema obnove.
– Mnogo se radujem da, i pored antisvetosavskog duha koji je sijan ovdje u Crnoj Gori od 1945. godine, a i danas na jedan još podmukliji način, najljepše svetosavske akademije u našem narodu i Crkvi su u Crnoj Gori. Nadamo se da će, kao što je to bilo i za vrijeme Petrovića, kralja i gospodara Crne Gore Nikole Prvog Petrovića, i ova naša antisvetosavska, antisvetopetrovska Crna Gora vratiti samoj sebi, svojoj mudrosti, znanju, prosvjeti i svome istinskom prosvećenju, koje je danas ugroženo ne samo kod nas, nego u sveukupnoj, sve više postajućoj antihrišćanskoj Evropi – kazao je mitropolit.
On je istakao i kako se nada da će se ministri prosvjete vratiti takvoj prosvjeti i prosvećenju.
– Daj Bože da se oni koje vrijeme, ovdje kod nas, izbacuje za ministre prosvjete i za druge funkcije, vrate toj i takvoj prosvjeti i takvom prosvećenju i da se vrate tom i takvom raspeću na krstu ljubavi prema vječnoj, Božjoj istini i za bližnje svoje. Tako će jedino Crna Gora moći da se obnovi, istinski, duhovno, iz korijena, iz temelja. Jer bez duhovne i moralne obnove nema ni ekonomske obnove, ni političke, društvene, nema ni obnove dostojanstva ovog naroda svetosavskog, svetopetrovskog – poručio je mitropolit Amfilohije.
Istoričar Miloš Ković kazao je u svojoj svetosavskoj besjedi da se uz izbor između slobode i straha, istine i laži, požrtvovanosti i samoživosti, svakodnevno susrećemo sa svetosavskim i kosovskim zavjetom.
– Nama koji se sjećamo onog starog svijeta, ponekad se čini kao da smo živjeli dva života – prije i poslije pada Berlinskog zida, ujedinjenja Njemačke i razbijanja Jugoslavije. Iskusili smo višedecenijsku, sistematsku, antisrpsku histeriju u zapadnim medijima za kojom su došli masovni, pripremljeni, nekažnjeni zločini nad Srbijom. Ti metodi i mehanizmi potpuno su poredivi sa onim što je u nacističkoj Njemačkoj i Evropi učinjeno Jevrejima – kazao je on.
Ković je govorio o položaju i asimilaciji Srba u zemljama regiona, pa i u Crnoj Gori.
– Srbi koji su prodali vjeru za večeru i prograbili poluge državne moći nadrealnim identitetskim inženjeringom pokušavaju da Srbe pretvore u montenegrine. Hladne i sluzave pipke ove hobotnice osjećamo i mi u Beogradu – poručio je Ković.
Praznik posvećen prvom srpskom arhiepiskopu Svetom Savi obilježen je i svečanom akademijom u Beranama. Blagosloveći skup, episkop budimljansko-nikšićki Joanikije je naglasio da Sveti Sava stoji pred prestolom Božjim posvjedočavajući da može da nas uputi putem istine i da nas vrati sa puta naših zabluda.
– Sveti Sava je vječito sa svojim narodom prisutan u našoj kulturi, duhovnosti, u našoj duševnosti, običajima, domovima, kao naš najveći pokrovitelj. Neka njegove molitve budu uvijek sa svima vama i svako dobro da vam donesu – kazao je vladika Joanikije.
Prigodnu besjedu održao je pjesnik Blagoje Baković, pozivajući sve da sa zahvalnošću uskliknu s ljubavlju i pomole se Svetom Savi.
Pozvao je narod u Crnoj Gori, koji se odrekao svoje vjere, da se vrati istinskim vrijednostima koje je propovijedao Sveti Sava. Kazao je da svi treba da čuju glas Svetog Save kako i danas miri svoju zavađenu braću i kako se snagom svoje božanske ljubavi, zajedno sa svim svecima i bogougodnicima, moli za spasenje svoga naroda.
A.O. – D.J.
vPolitičare zanima lična korist
U organizaciji Pravoslavne crkvene opštine i Srpskog prosvetnog društva, u Baru je održana Svetosavska akademija. Skup je blagoslovio paroh barski Slobodan Zeković, a besjedio je književnik Slobodan Vladušić, docent Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Vladušić je kazao da čvrstu vezu između Savinog svjetskog znanja i političke vještine kojima je raspolagao, treba posebno naglasiti, jer danas živimo u vremenu kada je intelektualna moć najčešće odvojena od političke vještine i moći.
– Politička moć je ustvari nemoć, jer njeni nosioci ne mogu da učine ništa za zajednicu, za narod kome pripadaju, već jedino za sebe pribavljaju korist koja se u istorijskoj perspektivi opisuje samo jednom jedinom riječju „ništa” – kazao je prof. Vladušić. D.S.