Osnivanjem eko-fonda, zagađivanje i degradiranje životne sredine plaćaće zagađivači, i ta sredstva će se koristiti za sanaciju nastalog i prevenciju novog zagađenja, kazala je u razgovoru za „Dan” generalna direktorica Direktorata za životnu sredinu Ivana Vojinović. Ona smatra da Vlada dosadašnjom politikom u ovoj oblasti, koja se ogledala u produžavanju rokova za dobijanje dozvola koje garantuju usklađenost rada sa eko-standardima, nije udovoljavala zagađivačima.
Vojinovićeva je rekla da je dinamika aktivnosti usmjerenih ka osnivanju eko-fonda maksimalno ubrzana, dodajući da je takva institucija Crnoj Gori bila i ranije potrebna. Pojasnila je da će Energetski institut „Hrvoje Požar” iz Zagreba izraditi sveobuhvatni program uspostavljanja eko-fonda u Crnoj Gori.
– Ovaj institut je već započeo izradu programa uspostavljanja eko-fonda. Takvom dinamikom ćemo najkasnije do kraja ove godine imati predlog optimalnog modela eko-fonda za Crnu Goru i na bazi kojeg mogu započeti aktivnosti na osnivanju ove institucije tokom naredne godine – precizirala je Vojinovićeva.
Pojasnila je da će eko-fond biti zasebno pravno lice i da će njegovo funkcionisanje u najvećem dijelu biti zasnovano na principu „zagađivač plaća”.
– Iako će primjenjivati brojne poznate finansijske instrumente u svom poslovanju, najjednostavnije rečeno fond će sredstva prikupljati od subjekata (tzv. „zagađivača”) i aktivnosti koje zagađuju životnu sredinu i degradiraju prirodne resurse, te tako prikupljena sredstva usmjeravati u pravcu sanacije nastalog i prevencije novog zagađenja svih segmenata životne sredine. Drugim riječima, eko-fond smo prepoznali kao ključni mehanizam za prikupljanje finansijskih sredstava koja bi namjenski trebalo plasirati u programe i projekte u oblasti zaštite životne sredine na državnom i lokalnom nivou – ukazala je ona.
Direktorica Direktorata za životnu sredinu smatra da će Crna Gora osnivanjem eko-fonda dobiti sigurne, stabilne i stalne izvore finansiranja aktivnosti u oblasti životne sredine.
Govoreći o direktivama Evropske unije, kojima se propisuje smanjenje dozvoljenih industrijskih emisija, Vojinovićeva je ukazala da će Zakon o industrijskim emisijama, čija je izrada planirana za narednu godinu, u potpunosti prenijeti taj dokument. Ona je pojasnila da će ekspertski tim koji će biti formiran i prije pisanja teksta zakona sagledati eventualna odstupanja u tehnološkim rješenjima koja primjenjuju postrojenja poput KAP-a, Željezare, TE „Pljevlja” i njihovog uticaja na emisije zagađenja...
Odlaganje rokova za pribavljanje obaveznih integrisanih dozvola (IPPC) za postrojenja, kojima se potvrđuje usklađenost njihovog rada sa ekološkim standardima, omogućeno izmjenama Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja životne sredine, prema riječima Vojinovićeve, bilo je u skladu sa pravnom tekovinom EU.
– Stoga, ne stoji konstatacija da navedeno zakonsko rješenje znači udovoljavanje potrebama kako zagađivača, tako i bilo kog drugog subjekta na koji se zakon odnosi. Kompanije TE Pljevlja, KAP i Toščelik, kao operateri postrojenja koja podliježu obavezi pribavljanja IPPC dozvole su u zakonom predviđenom roku, tj. do 1. januara prošle godine. predale zahtjev za pribavljanje ove dozvole. Sva tri zahtjeva su od strane nadležnog organa, odnosno Agencije za zaštitu prirode i životne sredine, vraćena na dopunu. Tek nakon dostavljanja dopunjene dokumentacije i nakon što je ocijeni Agencija, moći ćemo da govorimo o njihovoj sposobnosti da ispune uslove koje zakon predviđa za posjedovanje IPPC dozvole, kao i da donosimo odluke po ovom pitanju – ukazala je ona.
Podsjeća da je dosad izdato pet IPPC dozvola, dok su preostali operateri podnijeli zahtjeve za izdavanje dozvole. Vojinovićeva je istakla da je svaka nova država članica EU, bez izuzetka, zahtijevala i dobila tranzicione rokove za dobijanje IPPC dozvole.
– Sami tranzicioni rok je u svakom slučaju samo ekstra period od dana ulaska u EU tokom kojeg se dozvoljava novoj državi članici da ostvari potpuno usaglašavanje sa pravnom tekovinom EU. Zahtjevi za tranzicionim rokovima treba da su dobro argumentovani i vremenski oročeni, da bi bili prihvatljivi za Evropsku komisiju. U ovom kontekstu, važno je istaći i to da čak i neke države članice EU, u kojima ima 55.000 ovakvih instalacija, imaju poteškoće u ispunjavanju uslova navedene direktive – navela je Vojinovićeva.
Ona ne smatra da su najveći zagađivači dosad tolerisani, budući da su, kako je navela, predmet stalnog inspekcijskog nadzora, te da u kontinuitetu, prema prioritetima, realizuju aktivnosti koje znače smanjenje uticaja njihovog rada na životnu sredinu.
– Podsjetila bih da je tokom poslednjih nekoliko godina došlo do remonta elektrostatičkog filtera u TE „Pljevlja”, Željezara Toščelik je ugradila novu elektrolučnu peć sa ugrađenim sistemom za otprašivanje gasova... Ulaganje u nove tehnologije je skup, zahtjevan i finansijski izazovan proces. Međutim, bitno je da u Crnoj Gori iz godine u godinu imamo sve odgovornije kompanije koje više pažnje poklanjaju životnoj sredini i takvim ponašanjem se u velikoj mjeri sprečava stvaranje novog zagađivanja, što je finansijski najprihvatljivija i bez sumnje iz aspekta uticaja na zdravlje i životnu sredinu najpoželjnija opcija – istakla je Vojinovićeva.
Ona smatra da će uspostavljanje eko-fonda imati brojne efekte, koji će pravazići njegovu osnovnu svrhu, a to je namjensko plasiranje sredstava u projekte iz oblasti životne sredine.
– Tu, prije svega mislim da će pravilnim plasiranjem sredstava biti podstaknute aktivnosti iz oblasti zelene ekonomije i biti stvoreni uslovi za otvaranje novih radnih mjesta – zaključila je ona.
A.O.
Najzahtjevnije poglavlje 27
Generalna direktorica Direktorata za životnu sredinu u Ministarstvu održivog razvoja Ivana Vojinović kazala je da je ispunjavanje obaveza iz najzahtjevnijeg poglavlja 27 dugoročan proces koji, shodno iskustvima iz ranijih talasa proširenja EU, prelazi projektovani datum ulaska u EU.
– Primjera radi, neke nove države članice EU (Rumunija, Bugarska i Hrvatska) koje su se pridružile EU 2007, odnosno 2013. godine, još realizuju obaveze iz ovog poglavlja u dodijeljenim tranzicionim rokovima (npr. u oblasti otpadnih voda, otpada, klimatskih promjena i sl.). Mi smo u ovoj fazi pregovaračkog procesa u konstantnoj komunikaciji sa EK i praktično sve ključne i strateške obaveze koje donosimo u ovoj oblasti zajednički sagledavamo, upravo iz razloga da ne bi došlo do kašnjenja u dostizanju visokih ekoloških standarda u Crnoj Gori. Vjerujem da je bitno da svaki započeti proces u ovoj oblasti bude realizovan ubrzanom dinamikom, ali svakako ne nauštrb kvaliteta očekivanog rezultata – navela je ona.