-Piše: Dr Radoslav T. Stanišić, filmski i TV reditelj
Naravno da je to značilo odsustvo samozadovoljstva onim što je ranije postignuto, pa zato „Snežana i sedam patuljaka” sadrži u sebi, s jedne strane ono najbolje što krasi Diznijev stil, ali i s druge – i neposredni doživljaj u kome ima šarma, neodoljivosti i dosta stvarnog unutar fantastičnog.
Ma koliko crtež izgledao uprošćen, ponekad u transformacijama doživljava fantastične oblike. To se naročito odnosi na lik Kraljice. Ta stilizovana, pomalo zagonetna, figura postaje veoma aktivna i zainteresovana za sudbinu Snežane od onog časa kada joj čarobno ogledalo odgovara na pitanje: ko je najljepši na svijetu? Svakom se linijom mijenja njen karakter i u tome Dizni uspijeva da ostvari veliki broj nijansi. To je posebno uočljivo kada konačno sazna da njen čovjek – Lovac, nije izvršio povjerljivo naređenje i ubio Snežanu. Drugi krug izvanrednih crteža prati pojedine sekvence u kojima se pojavljuje Snežana. To je ona poznata scena kad Snežana radeći pjeva pjesmu „Ja žalim”. Poetsku uzbudljivost doseže i prizor u kome ona, opet pomognuta životinjama, sprema zapuštenu kolibu usred šume, uz pjesmu „Sa osmijehom i pjesmom”. Izuzetno je uspjela animacija životinja koje postaju prijatelji Snežane, reaguju na svako njeno emocionalno stanje i pokušavaju da oko nje stvore atmosferu optimizma, zadovoljstva i prave idile. Možda je najuzbudljivija scena dok trči kroz šumu gdje joj se u mraku pričinjavaju čudesna stvorenja sa neobičnim očima koje je parališu u njenom strahu. Slike u kojima Kraljica neprekidno čezne za osvetom stalno su u kontrastu sa atmosferom oko Snežane. To traje sve do srećnog završetka. Ma koliko patuljci bili u nečemu robusni, naročito su nježni kada vide usnulu Snežanu. Oni ne vjeruju da takva ljepota, koja je u njihovim očima dosegla ideal, može da bude mrtva. U tim trenucima cijela šuma na dirljiv način saosjeća sa patuljcima i očekuje vaskrsenje, a ono je u ljubavi – u poljupcu Princa od kojeg se Snežana vraća iz dubokog sna. Film „Snežana i sedam patuljaka” je film izvanredno pažljivo komponovan. U konačnoj montaži je više poznatih sekvenci moralo da izostane. Dizni je težio čistoti filmskog izraza, uklanjao je sva opterećenja, neobično pazio na dužinu kadrova i pojedinih scena, vješto slagao sekvence, raspoređivao pjesme, komične i tragične momente, pažljivo birao boje, kako bi sve to moglo zajedno da dovede do neposrednog, poetskog uzbuđenja.
S jedne strane, sve je bilo u znaku visokog artizma, a s druge, vodilo se računa o jasnoći, ubjedljivosti, sinhronizaciji glasova i crteža, potrebnoj karakterizaciji likova i određenim efektima. Kad se sve ovo uporedi sa onim ranije poznatim u animaciji, nedvosmisleno se nameće zaključak da film „Snežana i sedam patuljaka“ sadrži u sebi i mnogo eksperimentalnog. Nije se, kao u nekim ranijim i kasnijim Diznijevim filmovima, ostalo samo na ispitivanju novih mogućnosti izraza već su one iskorišćene da bi se došlo do željenih vrijednosti.
Animirani film je obogaćen novim saznanjima o strukturi filma, o odnosima boje i linije, zvuka i pokreta, psihološkim stanjima i njihovim preobraženjima u vizuelne utiske. Pomjeranje granica žanra je u stvari bio jedan od jasnih ciljeva Volta Diznija u ovom filmu. Svojim kratkim filmovima, Dizni je već bio probio led i krenuo znalačkim korakom u zvučnom crtanom filmu, a par godina kasnije je ubacio i žive boje u animaciju. Snežana je pored ostalog predstavljala još jedan umjetnički i finansijski korak naprijed, jer sa produkcijskog stanovišta dugometražni filmovi obezbjeđivali su bolju zaradu na blagajnama bioskopa.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.